Što je Zlatno pravilo i zašto je toliko važno?

Zlatno pravilo je kratka izjava koju je Isus izgovorio, a možete ga pronaći u Mateju 7, 12. Ono i danas vrijedi za sve vjernike.

“Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.” (Matej 7, 12)

Iako se Isusove riječi čine jednostavnima, u stvarnosti ih je ponekad teško provesti u djelo. Koliko god se trudili, često padamo i ne uspijevamo se ophoditi s drugima onako kako znamo da bismo trebali. Zašto je to tako? Jedan je razlog zato što smo toliko zaokupljeni vlastitim životom da ne uspijevamo uvidjeti potrebe drugih. Drugim riječima, mislimo samo na svoje potrebe, ali ne i na potrebe onih oko nas. S apostolom Pavlom se možemo poistovjetiti kada je rekao: “Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro” (Rimljanima 7, 18).

Isus – najbolji primjer

Isus je povremeno pokazivao “zlatno pravilo” ljudima s kojima je komunicirao. Suosjećao je s 5000 gladnih muškaraca, zajedno s njihovim suprugama i djecom, kada ih je hranio s nekoliko riba i kruhova (Matej 14, 13-21).

Uvijek se odnosio prema drugima onako kako je želio da se prema njemu ponašaju. Tko ne bi htio biti izliječen od bilo koje bolesti? Isus je izliječio gubavce (Matej 8, 3), istjerao demone (Matej 8, 28-32), izliječio paralizirane ljude (Matej 9, 1-7), uskrisio mrtve (Matej 9, 18-26), izliječio slijepe (Matej 9, 27-28), izliječio nijeme (Matej 9, 32-33) i mnoge druge. Savršen je primjer življenja “zlatnog pravila”.

Isus je sjajno sažeo čitav Stari zavjet u ovaj jedini princip preuzet iz Levitskog zakonika.

“Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik 19, 18)

Zlatno pravilo također je dio druge najveće zapovijedi, kojoj prethodi zapovijed da ljubimo Boga (Matej 22, 37–39).

Isus - najbolji primjer

Zlatno pravilo u praksi

Ljudima treba iskazivati poštovanje, ljubav i uvažavanje, bez obzira zaslužuju li to ili ne. Isus je razumio tu želju i koristio je za promicanje pobožnog ponašanja. Želite li da vam se ukazuje poštovanje? Tada poštujte druge. Priželjkujete li lijepu riječ? Uputite drugima takve riječi. “Blaženije je davati nego primati” (Djela apostolska 20, 35).

Naredba o ljubavi je ono što odvaja kršćansku etiku od etike svake druge religije. Zapravo, biblijsko zagovaranje ljubavi uključuje radikalnu zapovijed da ljubimo i svoje neprijatelje. To je nečuveno u drugim religijama.

“Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.” (Matej 5, 43–44)

Poštivanje kršćanskog imperativa da volimo druge obilježje je pravog kršćanina.

“Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Ivan 13, 35)

Zapravo, kršćani ne mogu tvrditi da vole Boga ako ne vole i druge ljude.

Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. (1. Ivanova 4, 20)

U našim molitvama tražimo od Gospodina da nam dade ljubav za druge i pomogne nam da se ponašamo prema njima onako kako bismo željeli da se oni prema nama ponašaju. Ovaj svijet bi bio daleko ljepši da svi to čine!

PROČITAJTE JOŠ: