Koliko je samo genija, velikaša, holivudskih zvijezda, sportaša i glazbenika utonulo u mračne vode grijeha vođeni ohološću i željom za slavom.

“Obrati veću pozornost na siromaha s vrlinama nego na oholog bogataša”, rekao je jednom prigodom Miguel Cervantes. Zašto treba izbjegavati oholost, a gajiti poniznost? Vjerojatno zato što Isus želi da njegovi učenici ne idu putem propasti koja zahvaća srca ljudi kada se ponašaju po načelu “Ja sam najveći!”

Kršćani ne trebaju oponašati sukobe i podjele kakve su prisutne u društvu. Sociolozi nam mogu dokazati da je svaka društvena skupina kakvu god ideologiju imala, podijeljena na nadređene i podređene. Ako onaj tko ima vlast sebično i nepopustljivo želi ostati najveći, tada dolazi do napetosti, frustracije, sukoba i, na kraju, namjesto da ispuni svoju funkciju, skupina se raspada. Zato je jedini lijek poniznost po uzoru na Krista. Kako?

Pierre Simon Laplace bio je i ostao poznat po svojem doprinosu matematici. Živio je između 1749. i 1827. godine. Danas u gotovo svim školama na svijetu djeca neizostavno uče o sjajnim matematičkim postavkama koje je on pronašao. Međutim, bilo bi dobro kada bi se u školama uz njegovo djelo znalo i za njegovu jednostavnost, mogli bismo reći poniznost.

Jedan od asistenata velikoga matematičara jednog je dana Laplaceu pun oduševljena ispričao do kakvog je otkrića došao. Laplace, koga su znali i po sposobnosti da hrabri druge, reagirao je isto tako oduševljeno i pomogao asistentu da objavi svoje djelo.

Nekoliko godina kasnije, nakon smrti toga znanstvenika, asistent je u jednoj Laplaceovoj bilježnici pronašao otkriće potpuno isto kao i njegovo, i to napisano mnogo prije no što je on došaso do tih rezultata. Laplaceov rad je čak imao i više detalja od njegovog. Veliki matematičar očito nije želio da slava zbog otkrića pripadne njemu, već je želio uspjeh prepustiti mladome asistentu.

Grčki filozofi, među kojima i Aristotel, smatrali su da čovjek s mnoštvom kvaliteta ne može biti ponizan. U slučaju matematičara Laplacea to se nije pokazalo kao točno. Ali grčka zamisao ipak utječe na suvremeni svijet. Kad za nekoga kažemo da je ponizan to nikako ne zvuči kao kompliment. Sve se više cijeni oholost kao pokretačka sila. I to vrlo opasna sila!

Ohol čovjek nema mira. On ne podnosi da je netko iznad njega. Za njega nema drugoga Boga osim njega samoga. Stoga oholost dovodi do odbacivanja svojega Stvoritelja. Koliko je samo genija, velikaša, holivudskih zvijezda, sportaša i glazbenika utonulo u mračne vode grijeha vođeni ohološću i željom za slavom.

S druge strane, o poniznim ljudima i njihovoj veličini se ne trubi naokolo, ali ćete gotovo uvijek uz njihov životopis naći da su bili vjerni, pobožni i širokogrudi te da su imali mir.

Isus se odlučnim glasom ispunjenim ljubavlju obraća svojim učenicima: “Kraljevi naroda gospodare nad njima, i oni koji vrše vlast nad njima hoće da se zovu dobrotvori. A vi ne tako! Naprotiv, tko je najveći među vama neka bude kao najmanji, a starješina kao sluga.” Drugim riječima: “Moćnici ovoga svijeta traže prvenstveno svoju slavu. Oni su motivirani glađu za vlašću, željom da budu iznad drugih, da njima upravljaju. To se događa i vama kršćanima, mojim učenicima. Prepuštajući se takvim sklonostima postat ćete mali tirani. Je li to vaš cilj? Sigurno nije! Onda vladajte sobom i svojim mislima. Upravljajte svoje težnje k Bogu. Želite li biti najveći? Budite najmanji. Želite li biti vladari? Budite sluge, kao što sam i ja, Krist vaš Gospodin, sluga svakome. Vaš se uspjeh pred Bogom neće mjeriti zemaljskim dostignućima, već vašom odanošću Stvoritelju. A za to treba poniznost.”

Iznenađujuće, zar ne? Je li Isus, Božji Sin, uistinu bio sluga? Apostol u poslanici Filipljanima piše: “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” Velika pobjeda nad grijehom, spasenje ljudskoga roda iz patnji u jedan bolji svijet, bilo je moguće samo kroz poniženje koje je pretrpio Isus Krist. Poniznost, a ne oholost, je ta istinska sila koja postiže uspjeh. Vječni uspjeh.

Poniznost će biti mnogostruko nagrađena kada Bog konačno na našem planetu uspostavi svoje slavno kraljevstvo. Tada će svi krotki i ponizni vjerni stanovnici zemlje biti uzdignuti Božjom voljom do časti nebeskih stanovnika. Psalmist je pisao: “Drznike opominjem: Ne budite drski! bezbožnike: Ne budite tako rogati! Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! Jer… Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje.”

Vjerni prijatelji, ako želimo biti najveći, budimo spremni biti najmanji. To znači staviti svoj život u Božje ruke, predati mu planove, ambicije. Imajmo povjerenja i on će učiniti onako kako je najbolje za nas.

Autor: John Graz; Izvor: Biblija-govori.hr