„Počinje izgledati jako poput Božića kamo god pođeš.“ Svi poznajemo taj poznati stih Binga Crosbyja. No, jeste li se ikada zaustavili i zapitali što točno znači da nešto „izgleda kao Božić“?
Je li to sjaj lampica omotanih oko stupova i drveća? Poplava blagdanskih sniženja i popisa za kupnju? Božićne pjesme na radiju? Predah od škole ili posla? Iščekivanje obiteljskih okupljanja?
Sve su to lijepe stvari. One prosincu daju toplinu i sjaj. Ali ako je to sve što za nas znači Božić, onda smo se zadovoljili ukrasnim papirom, a propustili dar.
Jer pravo srce Božića daleko je dublje, daleko ljepše i daleko životno-mijenjajuće.
Pa zašto uopće slavimo Božić?
Odgovor je jednostavan i kratak: Isus.
Sama riječ „Božić“ dolazi od izraza „Kristova misa“ (na engleskom Christmass), bogoslužja kojim se slavi Kristovo rođenje. To je vrijeme kada se prisjećamo dolaska Mesije, našega Gospodina i Spasitelja, na svijet.
To je zadivljujuće! No ponekad naviknutost otupi čuđenje. Možda ste tu priču čuli toliko puta da vam djeluje uobičajeno. Možda je vrtlog blagdanskih priprema odnio vaš fokus.
Zato vas želim podsjetiti — blago, ali jasno — na ono što Božić čini zadivljujućim.
Isus je najveći Božji dar čovječanstvu
Zbog grijeha Adama i Eve čovječanstvo je postalo odvojeno od Boga (Rimljanima 5,12). Svaki čovjek rođen nakon njih naslijedio je tu istu slomljenost (Rimljanima 3,23). Iz svoje milosti i dobrote Bog nam je dao Zakon kako bi nam pokazao put natrag k Njemu — ali zbog naše grešne naravi nikada ga nismo mogli savršeno ispuniti (Rimljanima 3,20; 7,7). Umjesto da nas spasi, Zakon je razotkrio našu duboku potrebu za spasenjem i osudio nas (Galaćanima 3,10; 3,24; 2,16).
No Bog nije odustao od nas. Poslao je svoga jedinorođenog Sina — Isusa Krista (Ivan 3,16). Ono za čim je ljudsko srce čeznulo, a nikada nije moglo zaslužiti — pomirenje s Bogom — darovano nam je u Isusu. Bog je dao samoga sebe (Ivan 1,1–2; Matej 1,23). Nije čekao da se mi uzdignemo k Njemu, nego je ponizno sišao k nama: rođen u jaslama, živio među zaboravljenima i na kraju dao svoj život na križu (Filipljanima 2,6–8; Rimljanima 5,8; Ivan 1,14; Luka 2,7; 19,10).
Po Isusu se sve promijenilo. On je Svjetlo koje je ušlo u našu tamu — i tama ga nije mogla nadvladati (Ivan 1,5). Gdje smo nekada bili izgubljeni, sada smo pronađeni (Luka 15,32). Gdje smo nekada bili neprijatelji, sada smo ljubljena djeca (Rimljanima 5,10). Gdje smo nekada bili mrtvi i osuđeni, sada imamo vječni život i spasenje (Efežanima 2,1–5; Rimljanima 6,23).
A jedino što Bog traži od nas jest da taj dragocjeni dar primimo vjerom (Efežanima 2,8–9).
Završna misao
Dragi čitatelji, dok ulazite u božićno vrijeme — umatajući darove, planirajući obroke, vješajući lampice i uživajući u blagdanskom ozračju — čvrsto držite ovu istinu: bez Isusa nema Božića.
Božić je slavlje Isusa — Boga s nama (Matej 1,23). To je podsjetnik da je Bog ljubavi ušao u naš svijet kako bismo mi mogli ući u odnos s Njim.
„Raduj se, svijete — Gospodin je došao!“ Neka ta melodija odjekuje u vašem srcu ovoga Božića.
Autor: Obianuju Mbah; Izvor: Christian Today
