U današnjem svijetu najveći naglasak je na vanjštini. Mnogi će reći da je sve u izgledu. Zato se neki pitaju zašto ih je Bog stvorio ružnim.
Neki dan sam primijetio nešto vrlo ponižavajuće. Skupljao sam neke podatke na Google-u obavljajući istraživanje za svoj blog. Upisao sam: „Zašto me Bog…“ i onda sam se zaustavio. Ugledao sam pitanje koje se pojavilo: „Zašto me Bog stvorio ružnim?“
Uzdahnuo sam.
Gotovo nikada ne suosjećam u ovakvim stvarima, ali iz nekog razloga, ovog puta jesam. Bilo mi je žao ljudi koji imaju potrebu Google-u postaviti ovako žalosno pitanje.
Ali koga kriviti?
Naš svijet nikako ne pomaže.
U vrijeme Instagram filtera, napuštenih domova i stvaranja pritiska od strane prijatelja i obitelji, vrlo je lako osjećati se poniženo i zbunjeno. Uspoređivanje nas lišava samopouzdanja i većina nas uvijek uspoređuje svoje živote s tuđima – posebno u području ljepote.
Ja uvijek pronađem utjehu u Psalmu 139,13: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.“
Tko te je kreirao, oblikovao, stvorio? Bog.
Kad god poželim da se nisam rodio s manom na srcu, sjetim se ovog stiha.
Kad god poželim da sam malo viši ili da sam bar još malo snažniji, sjetim se da je Bog taj koji me stvorio.
Ali ova realizacija nije uvijek jednostavna. Zasigurno nije bila za jednu ženu iz Biblije.
Priča o dvije sestre
U knjizi Postanka postoji priča koja pokazuje koliko nam može naškoditi naglašavanje fizičkog izgleda ili pak nezdrava želja za ljubavlju. Priča uključuje dvije sestre: Rahelu i Leu.
Biblija nam kaže kako je Rahela bila lijepa: „A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. Lea je imala slabe oči, a Rahela je bila stasita i lijepa.“ (Post 29, 16-17).
Doslovno, na originalnom jeziku, piše da je Rahela bila i lijepa i veoma zgodna.
Ali, Lea je bila drugačija.
„…Lea je imala slabe oči.“
Znači li ovo da je Lea imala slab vid?
Tim Keller kaže: „Lea je starija kći i pripovjedač nam daje jedan vrlo važan detalj o njoj. U tekstu piše da je imala „slabe ili loše oči.“ Neki pretpostavljaju da je imala loš vid. Ali, odlomak ne kaže „Lea je imala slabe oči, ali je Rahela vrlo dobro vidjela.“ Kaže da je Lea imala slabe oči, a Rahela je bila lijepa. Stoga, „slaboća“ u ovom kontekstu vjerojatno znači da je gledala ‘u križ’ ili je doslovno bila na neki način ružna. Poanta je jasna. Lea je očito bila neprivlačna i cijeli je život morala živjeti u sjeni svoje sestre, koja je izgledala apsolutno zadivljujuće.“
Rahela je bila djevojka koju je svaki muškarac želio, dok je Lea bila djevojka koju nitko nije želio.
Priča ide ka boljem, ali tek nakon što postane još gore.
Bog je s onima koji su slomljena srca
Ne smijemo zaboraviti Jakova, Leinog i Rahelinog muža. On je imao svoje određene probleme, od kojih je većina proizašla još iz djetinjstva. Jakovljev je otac Izak favorizirao njegovog brata Ezava zbog čega je, kao rezultat toga, Jakov odrastao ljut i ogorčen. I očajan za ljubavlju.
Jakov nije znao za ljubav oca. On nije znao za ljubav majke. I on, očito, nije znao za Božju ljubav. Stoga, kada je primijetio Rahelu, on je bio spreman učiniti ludost kako bi je dobio – raditi 7 godina za njezinog oca, tiranina Labana (otprilike 4 puta uobičajene cijene mlade).
PROČITAJTE: Je li u redu da kršćani idu na plastične operacije?
Jakov se konačno oženi Rahelom, ali tek nakon što se na prevaru oženio Leom i nakon još 7 dodatnih godina rada.
I tako je Jakov sada oženjen i Leom i Rahelom.
Jakov je prazan, Rahela je ponosna, a Leino je srce slomljeno. Ali, to je dobra vijest jer je Bog blizu onima koji su slomljena srca.
„Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: ‘Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.’ Opet zače i rodi sina te izjavi: ‘Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.’ Zato mu nadjenu ime Šimun. Opet zače i rodi sina te izjavi: ‘Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.’ Zato mu nadjenu ime Levi. A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: ‘Ovaj put hvalit ću Jahvu.’ Stoga mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.“ (Post 29, 31-35).
Tim Keller dodaje: „Kada je Lea rodila svog posljednjeg sina, Judu, ona kaže: ‘Ovaj put ću hvaliti JAHVU.’ Ne bismo trebali gledati samo ono što je Bog učinio u njoj. Također bismo trebali gledati ono što je Bog učinio za nju. Ovo je dijete bilo Juda, i u Knjizi Postanka 49 nam je rečeno da je on taj po kome će jednog dana istinski Kralj, Mesija, doći. Bog je došao djevojci koju nitko nije želio, koju nitko nije volio, i učinio je rodovskom majkom Isusa Krista. Nije spasenje došlo po lijepoj Raheli, već po onoj neželjenoj, nevoljenoj.“
Čovjek bez imalo ljepote
Jedan od mojih omiljenih tekstova u Pismu je Izaija 53:
„Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.“ (Iz 53, 2-3).
Ovaj tekst govori o Isusu Kristu. To je čovjek koji je rođen u jaslama. Njegovi su roditelji bili siromašni. Izaija nam govori da nije bio nimalo lijep da bismo se u njega zagledali; Ivan nam kaže da ga njegovi ne primiše (Iv 1, 11). Evanđelisti nam kažu da su ga njegovi prijatelji napustili. I Marko nam kaže da su njegova obitelj i bližnji sumnjali u njega.
Da, to je Božji Sin.
I to je čovjek koji je živio savršenim životom, umro grešničkom smrću i uskrsnuo od mrtvih. Spasenje je došlo po čovjeku bez imalo ljepote.
PROČITAJTE: Trebaju li kršćani voditi računa o vanjskom izgledu?
Oni koji prihvaćaju Krista kao Spasitelja vjerujući u Njegovo dovršeno djelo, dobivaju Njegovu pravednost ili, kako neki teolozi tvrde, Njegovu pripisanu pravednost. Martin Luther je ovo nazvao „slavnom razmjenom“. Za kršćanina, Bog uzima tvoju ružnoću (grijeh) i daje ti svoju ljepotu (pravednost). Zbog naše pravednosti, svaki je kršćanin predivan. Neka naš grijeh bude daleko od nas kao što je istok daleko od zapada.
Može biti teško ovu teologiju prenijeti iz razuma u srce. Ali, jednog dana, borba će završiti. Nebo će nam dati novo tijelo te će sva žalost, grijeh i gorčina nestati. Nikada više nećemo znati za ikakvu vrstu ružnoće, već ćemo zauvijek biti zadivljeni Kristovom predivnom slavom.
Autor: David Qaoud; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Gospelrelevance.com
