Često ćemo prolaziti kroz kušnje, jer kroz njih Bog čini promjene u našem djelovanju ili karakteru. Bog nas kroz kušnje disciplinira, trenira i podučava.
“Mučio sam te, neću te više mučiti.” (Nahum 1, 12)
U kušanju postoji granica. Bog dopusti kušanje i On ga uklanja. Možda uzdišete govoreći: “Kada će kraj?” Podsjetite se da će se vaše nevolje završiti zajedno s ovim životom ovdje na zemlji, i to sigurno i zauvijek. Podsjetite se, dakle, da prihvatite sa strpljenjem Božju volju.
Naš Otac nebeski će zaustaviti palicu kada Njegov cilj bude potpuno ispunjen. Kada On bude pobijedio našu ludost, nećemo više dobivati udarce. Ako je neka nevolja naše kušanje, da bi naša pokornost proslavila Boga, nevolja će prestati čim On bude proslavljen našim svjedočanstvom. Dakle, nemojmo željeti da kušanje prestane prije nego što On bude potpuno proslavljen i dok On ne dobije plod našeg stradanja.
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta bol?
Možda će baš danas biti mir. Tko zna hoće li ovi veliki valovi napraviti mjesta mirnom moru, iznad čijih će se mirnih valova nebeske ptice odmarati? Tek nakon dobro izrešetanog klasa mogu se pokupiti čista zrna.
Možda ćemo poslije nevolja biti isto tako sretni koliko smo bili nesretni u nevolji. Onaj koji šalje oblake, može ih isto tako rastjerati. Budimo, dakle, hrabri i unaprijed kličimo veselo: “Aleluja!”
Autor: Charles H. Spurgeon
