Zašto nam je tako teško ljubiti druge?

„A Isus mu reče: Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga je ovoj slična: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. O tim dvjema zapovijedima vise sav Zakon i Proroci“ (Matej 22,37-40).

Gospodin Isus nam je rekao da trebamo voljeti naše bližnje kao same sebe. Ova zapovijed nije nešto o čemu se može pregovarati: trebamo voljeti našu braću, kršćane i one koji nisu kršćani oko nas i širom svijeta.

Međutim, mnogima od nas teško je voljeti druge. Teško, čak i nemoguće.

I bez obzira na to koliko pokušavamo doprijeti do drugih, jednostavno se ne možemo tome oduprijeti; završavamo povrijeđeni i nesposobni voljeti druge Božjom ljubavlju.

Zašto? Zašto mnogi od nas kršćana teško ljube druge?

Zato što još nismo u potpunosti razumjeli Božju ljubav.

Strah od povrede

Prijatelji, voljeti druge znači pripremiti se za povredu. Živimo u palom svijetu u kojem su ljudi pod utjecajem i vlašću grijeha i stoga ne možemo očekivati ​​od ljudi da budu puni topline i ljubavi cijelo vrijeme.

Mnogi kršćani ne vole druge jer ne žele biti povrijeđeni. Ne žele osjetiti bol kad im se netko približi, da bi na kraju bili odbačeni.

Prijatelji, pravi problem ovdje nije bol koju možemo zadobiti kad pokušavamo voljeti druge.

Pravi problem ovdje je strah od povrede kojeg osjećamo.

Zašto osjećamo ovaj strah?

Mnogi kršćani vole odlazak u crkvu i konferencije gdje se pjeva i slavi i gdje su svi nasmiješeni i pružaju jedni drugima ruke.

Idu u crkvu i kažu da vole slaviti Boga i vidjeti druge kršćane, ali u stvarnosti jednostavno ne mogu podnijeti da vide pali svijet u kojem nespašeni govore uvredljivo i žive na način koji nije „kršćanski“.

Drugim riječima, mnogi kršćani dolaze u crkvu jer se osjećaju prihvaćeni i dobrodošli.

Međutim, loša stvar je ovdje da ti isti kršćani misle o evangelizaciji kao nečem bolnom.

„Mogli bi me odbaciti“, misle.

Ako smo u strahu od odbacivanja ili strahu da ćemo ako dopremo do drugih, biti povrijeđeni, onda zapravo ne razumijemo Božju ljubav.

A budući da ne razumijemo Božju ljubav, zapravo ju još nismo ni primili.

A budući da ju još nismo primili, nismo primili iscjeljenje koje nam je potrebno za strahove, boli, povrede i slomljenost.

Prva Ivanova 4,18-19 nam govori:

„Straha nema u ljubavi, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah uključuje kaznu, a tko se boji, nije savršen u ljubavi. Mi ljubimo njega, jer on prvi uzljubi nas.“

Božja ljubav nam pomaže da ljubimo druge

Prijatelji, Božja ljubav je ono što nam omogućuje da volimo druge. Što više poznajemo Boga i primamo Njegovu ljubav, više iscjeljujemo od naših povreda i oslobađamo se naših odnosa i strahova.

A što smo više iscijeljeni i oslobođeni, više ćemo moći voljeti druge.

Božja ljubav je ono što nas štiti. Bez obzira sa čime se suočavali dok si dopuštamo ljubiti druge i donijeti im Evanđelje, sigurni smo da nas Bog voli. Bez obzira koliko smo puta odbačeni u našim nastojanjima da dijelimo Krista s drugima, Bog nas nikada neće odbaciti, napustiti ili ostaviti.

Njegova ljubav nam omogućuje da volimo druge.

Prijatelji, ostavljam vam ovaj kratki, ali moćan odlomak. Neka vas Božja ljubav iscijeli i pruži vam sigurnost, dovoljno da vam pomogne da ljubite u Isusovo ime.

„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?

Kao što je pisano: Zbog tebe nas ubijaju povazdan, broje nas kao ovce za klanje.

Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po Onomu koji nas uzljubi. Ta uvjeren sam: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rimljanima 8,35-39).

Autor: JB Cachila; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Christian Today

NE PROPUSTITE

NAJNOVIJE