Zašto nas Isus potiče da molimo “ne uvedi nas u napast” ako nas Bog ne može napastovati?

Znamo iz Jakovljeve 1,13 da nas Bog ne kuša na grijeh. Ako bi nas Bog kušao na grijeh, radio bi ono što je suprotno Njegovoj svetoj prirodi, suprotno Njegovoj želji da budemo sveti kao što je On (1. Petrova 1,16), i unatoč svim ostalim zapovijedima u Pismu koje nam govore da bježimo od grijeha i kušnje.

U molitvi Oče naš (Matej 6,9-13), Isus govori: “I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!” (stih 13). Traženje Boga da nas ne vodi u kušnju nas uči da bi izbjegavanje iskušenja trebalo biti jedna od glavnih briga kršćanskog života.

Ideja o Bogu koji vodi svoj narod je glavna tema u Pismu. Knjiga Psalma je posebno ispunjena molitvama Bogu da nas vodi svojim putovima (Ps 5,8; 27,11), svojom istinom i pravednošću, i na “vječni put” (Ps 139,24). Kada tražimo od Boga da nas vodi ka dobru, mi ujedno i tražimo da nas vodi što dalje od zla.

Molitva da ne budemo uvedeni u napast odražava vjernikovu želju da se u potpunosti izbjegne grijeh. Ova fraza se onda mora shvatiti u smislu “dozvole”. Isus nas je učio da se molimo: “Ne dozvoli da budemo kušani da zgriješi.” Ovaj zahtjev pokazuje da Bog ima takvu vlast nad kušačem, da nas sačuva od njegove moći, ako se pozovemo na našeg Nebeskog Oca.

Postoji još jedan način na koji molimo Boga da nas ne uvede u napast. Riječ kušnja se također odnosi na testiranje. Znamo iz 1. Korinćanima 10,13 da nas Bog neće testirati iznad naših mogućnosti podnošenja u Kristu i uvijek će osigurati izlaz. Ali Bog nam nekad dozvoljava nevolje koje nas mogu izložiti sotonskim napadima za Božju svrhu, kao u slučaju Joba i Petra (Luka 22,31-32). Ako se kušnja u molitvi Oče Naš odnosi na nevolje, onda je značenje Mateja 6,13: “Ne testiraj nas.”

Nije pogrešno moliti se da budemo oslobođeni od kušnje ili patnje, dokle god se predajemo Božjoj volji, bez obzira kakva ona bila. Vjernik s pravom može tražiti da bude oslobođen od testiranja kao i tražiti snagu izdržati ako testiranje dođe.

Možemo ilustrirati Isusove riječi: “Ne uvedi nas u napast” ovako: Majka je povela svoju mladu djecu u kupnju namirnica sa sobom i došli su do štanda sa slatkišima. Ona zna da ako dovede djecu do tog štanda, izazvat će želju u njihovim srcima što će dovesti do plakanja. U mudrosti, ona ide drugim putem – ono što joj je bilo potrebno, a nalazilo se pored tog štanda će morati pričekati drugi dan. Na taj način je majka izbjegla neugodu i poštedjela je svoju djecu kušnje. Ako molimo “Boži, ne uvedi me u napast” to je kao da molimo “Bože, ne dovodi me do štanda sa slatkišima danas.” To je priznavanje da prirodno težimo nepotrebnim stvarima i da nam Božja mudrost može pomoći kako bismo izbjegli neugodnosti boli u trbuhu.

Bilo da tražimo od Boga da nas vodi dalje od grijeha ili kušnji, naš cilj je u drugom dijelu stiha 13: “nego izbavi nas od Zloga.” Molitva slična ovoj se nalazi u Psalmu 141,4: “Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!” U svim stvarima, Bog je nas Osloboditelj, i mudro je da tražimo Njegovu moć nad grijehom.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.