Prije devet mjeseci, usred snimanja podcasta o društvenim mrežama, napustila sam sve društvene mreže.
Prije nego što sam obrisala svoje korisničke račune, nisam znala što mogu očekivati. Nisam bila sigurna hoću li se osjećati usamljeno ili izvan dodira sa stvarima iz svijeta. Pitala sam se hoću li moći ostati izvan društvenih mreža.
Što se profesionalnog dijela tiče, može vam biti od pomoći kada vidite koji su vam izvori na internetu. Neke prekrasne stvari se ondje odvijaju: ljudi se povezuju, Biblija se objašnjava, dijeli se radost i dobiva se pomoć, ako se zatraži. Jesam li se željela trajno odmaknuti od svega toga?
No evo iskrene istine: niti jednom u ovih 40 tjedana nisam poželjela da sam ponovno na društvenim mrežama. Prošla sam ljetne odmore, moj rođendan i sada blagdane bez da sam objavila fotografije, pročitala poruke niti sam gledala na internetu objave iz života svojih prijatelja. Sigurno je da propuštam stvari. No nemam niti planove niti želje vratiti se natrag, jer moj život je sada znatno bolji nego što se sjećam da je bio prije nego što sam se pridružila društvenim mrežama.
Zašto sam došla na društvene mreže?
Otvorila sam svoj Facebook korisnički račun kada sam imala 27 godina. Kao mlada majka, koja je u svome domu obrazovala svoju djecu, društvene mreže bili su načini kako sam, barem virtualno, mogla biti sa svojim prijateljima, kako sam mogla podijeliti stvari s obitelji i kako sam mogla virtualno uživati s drugima u onome što smo radili. Djelovalo mi je kao da se radujem s onima koji se raduju i kao da tugujem s onima koji su tugovali. (Rimljanima 12, 15)
Nekoliko godina kasnije primijetila sam da društvene mreže nisu tako dobre kao što sam mislila da jesu. Što su moja djeca postajala starija, to mi je čudnije bilo dijeliti stvari o njima, pa sam uvelike prestala s time. Djelovalo mi je kao samo-promocija dijeliti ono što sam radila, pa sam i s time usporila. (Izreke 27, 2) Nitko nije želio znati što sam mislila o vrućim temama, pa nikada nisam pisala o njima. (Izreke 17, 28)
U tom trenutku, moj boravak na društvenim mrežama sveo se na pasivni boravak, što znači da nisam dobila doze dopamina od interakcija s objavama. No čak i tada nisam mogla odustati. Je li to bilo zbog toga što se nešto događalo, a da to nisam mogla vidjeti?
VIDI OVO: 15 stvari koje kršćani trebaju prestati činiti na društvenim mrežama
Zašto sam otišla?
U svome sam istraživanju naučila da se obično treba dogoditi važan događaj kako bi netko ugasio svoje korisničke račune na društvenim mrežama. Potreban nam je poticaj, kako bismo nadišli naše unutrašnje odbijanje. Moj prvi poticaj došao je nakon mog čitanja pronicljivog poglavlja iz Društvene normalnosti u svijetu Instagrama. Ondje je napisala popis simptoma koje sam prepoznala, uključujući potrebu za odlaskom na društvene mreže kako bismo ispunili ”rupe” u vremenu, poteškoće u koncentraciji prilikom čitanja na duže vrijeme i neprestan osjećaj niske razine tjeskobe.
Moj najveći poticaj došao je nakon mog razgovora s djevojkama koje pripadaju naraštaju Z, o tome zašto su one na društvenim mrežama. Po njima sam mogla vidjeti koliko im društvene mreže malo toga daju i koliko im puno toga oduzimaju. Znala sam da meni čine isto.
Odlazak s društvenih mreže za mene je djelovao tako što me je naveo na poniznost: morala sam priznati da nisam dovoljno snažna za odupiranje algoritmu. Nisam se mogla sama oduprijeti dobivanju dopamina, kojeg sam dobivala od provjeravanja objava. Nastavljala sam ažurirati moje stranice ili biti u korak s drugima, no nikada nisam u potpunosti uspijevala. Društvene mreže su, prema onome što tvrdi David Allen, petlja koja se ne može zatvoriti.
Željela sam se dobro nositi s društvenim mrežama, ali nisam mogla.
U konačnici, sinulo mi je da možda uopće ni ne trebam biti na njima. Možda postoje ljudi koji se bolje znaju nositi s društvenim mrežama od mene. Moja prijateljica Laura moje izdržati dane, a da ne ode na društvene mreže. Njezini osjećaji nisu povezani s njima onako kako su bili moji ili bilo što, što ona objavi. Bog blagoslivlja njezinu službu na prekrasne načine.
No ovo nije bilo istinito za mene. Čak i kada sam se pokušavala ulogirati s velikodušnim i milostivim duhom, osjećala bih se nestrpljivo ili bi mi bile dosadne objave drugih. One objave koje bi mi bile zanimljive u meni ne bi ostavile osjećaje plodova Duha, nego osjećaj ljutnje i frustracije, koji su vodili do predrasuda prema drugima. Kada bih se privremeno maknula s mreža, nikada ne bih bila ljubaznija, pametnija, mudrija ili više privržena Bogu nego što sam bila prije.
Zato sam obrisala sve korisničke račune: na Facebooku, Instagramu i Twitteru.
VIDI OVO: 4 načina na koje nas Sotona želi požderati kroz društvene mreže
Zašto ostajem izvan mreža
Emily je bila u pravu. Društveni mediji su utjecali na nju, ali i na mene, na negativne načine. To znam, jer nakon što sam otišla s društvenih mreža, otkrila sam da imam više vremena i energije. Mogla sam jasnije razmišljati, mogla sam se bolje organizirati i mogla sam biti učinkovitija u vezi svojih poslova. Mogla sam čitati Bibliju i druge knjige, a da mi ne bude dosadno. Obraćala sam više pozornosti na svoju obitelj i mogla sam više uživati u mojoj obitelji. Moja niska razina neprestane tjeskobe je nestala. Strpljivija sam i opuštenija. Pokazujem puno više namjere po pitanju mojih izbora i osim toga bolja sam po pitanju stavljanja prioriteta onoga što je dobro.
Sada više nisam zabrinuta oko toga što netko o meni govori na društvenim mrežama. Nisam više pod stresom oko stvari u vezi kojih ne mogu učiniti ništa. Ovako sam izbjegla ogroman broj svađa na Twitteru i razgovora koji su vodili tračanju. Osim toga, više ne uspoređujem svoj život na Instagramu sa životima drugih.
Sviđa mi se živjeti ovako. Sigurno je da propuštam neke stvari. No ono što sam dobila, od čiste radosti, poboljšane koncentracije, po pitanju osjetljivosti na vodstvo Boga, daleko je bolje od onoga što propuštam.
Za mene, to je bio ispravan izbor. Za vas možda nije. No s obzirom na to da prosječna odrasla osoba provodi dva sata dnevno na društvenim medijima, isplati se barem razmisliti o tome zašto ste na društvenim mrežama i trebate li biti ondje.
Autorica: Sarah Eekhoff Zylstra; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
