U Bibliji postoji događaj koji pobuđuje mnogo pitanja i znatiželje. U Poslanici Judi 1,9 čitamo kako se arkanđeo Mihael borio s đavlom oko tijela Mojsijeva. Taj događaj nije zabilježen nigdje drugdje u Svetom pismu, što ga čini još tajanstvenijim.
Pitanje je: zašto bi se Sotona uopće zanimao za Mojsijevo tijelo? Jedno od mogućih objašnjenja jest da je želio otkriti mjesto ukopa kako bi narod Izraela mogao ondje graditi svetišta i upasti u idolopoklonstvo. Iz povijesti znamo da su Izraelci često padali u napast obožavanja predmeta ili ljudi.
Bog je, štiteći Svoj narod, odlučio osobno sahraniti Mojsija i sakriti njegov grob. Tako je spriječio da Mojsije, premda velik vođa i prorok, postane predmet štovanja umjesto Gospodina.
Mojsijev život završio je na poseban način. Premda je imao 120 godina, Pismo kaže da mu “oko nije oslabilo, niti mu je snaga nestala” (Pnz 34).
Uspeo se na goru Nebo, s čijeg je vrha mogao pogledati Obećanu zemlju, ali u nju nije mogao ući zbog svoje neposlušnosti na Meribi. Ondje je, prema Božjoj riječi, predao duh i umro mirno, a sam ga je Gospodin pokopao na nepoznatom mjestu u Moabu.
Mojsijev grob je ostao skriven
Izraelci su oplakivali svoga vođu punih trideset dana, što svjedoči o dubokoj ljubavi i poštovanju prema njemu. Ipak, Bog je znao da njihova tuga i divljenje ne smiju prerasti u idolopoklonstvo. Zato je Mojsijev grob ostao skriven do danas.
Zanimljivo je da se u toj borbi Mihael, iako snažan arkanđeo, nije usudio izreći uvredu protiv Sotone. Umjesto toga, jednostavno je rekao: “Gospodin neka ti zaprijeti.”
To pokazuje duboku duhovnu istinu: pobjeda nad zlim ne dolazi našom snagom, već autoritetom samoga Boga. Mihaelovo držanje podsjeća na riječi iz proroka Zaharije 3,2, gdje Gospodin sam prekorava Sotonu zbog njegovih optužbi protiv Božjeg naroda.
Ovaj događaj nas uči dvije važne stvari. Prvo, Bog je ljubomorno čuvao svoj narod od idolopoklonstva, čak i nakon smrti najvećeg proroka Staroga zavjeta. Drugo, i najsnažnija duhovna bića podređena su Božjoj vlasti i pobjedu pronalaze samo u Njegovom imenu.
Danas, kada se i mi suočavamo s duhovnim borbama, ovaj primjer nas podsjeća da ne računamo na svoju snagu, nego na Gospodina koji jedini ima moć pobijediti neprijatelja naših duša.
