Ovih dana svjedočimo zastrašujućim prizorima s naših najvećih rijeka. Dunav i Drava dosegnuli su povijesno niske vodostaje koji ozbiljno ugrožavaju ekosustave, plovidbu, pa i svakodnevni život ljudi duž njihovih obala.
Dunav je na pojedinim mjernim postajama oborio rekord star više od stotinu godina, dok se na Dravi također bilježe vodostaji koji nisu viđeni u modernoj povijesti mjerenja.
Prizori presušenih korita, izronjenih pješčanih sprudova i zarobljenih plovila više nisu daleka upozorenja, nego naša svakodnevica. Glavni uzrok ove dramatične situacije leži u dugotrajnoj suši i višemjesečnom nedostatku obilnijih oborina na području čitave srednje Europe.
Izostanak snijega tijekom protekle zime na Alpama dodatno je smanjio dotok vode u proljetnim i ljetnim mjesecima, što se izravno odrazilo na cijeli riječni sliv.
Stručnjaci upozoravaju da je riječ o ozbiljnoj krizi. Nizak vodostaj ne stvara probleme samo u riječnom prometu, koji je na mnogim dionicama potpuno obustavljen ili se odvija uz velika ograničenja, već stvara i goleme probleme za riblji fond i cjelokupnu floru i faunu.
Voda se brže zagrijava, razina kisika opada, a rizik od pomora ribe postaje sve veći. Osim toga, smanjene zalihe vode stvaraju pritisak i na poljoprivredu te energetski sustav, budući da hidroelektrane rade sa smanjenim kapacitetom.
Presušivanje velikih rijeka u Bibliji?
Dok znanstvenici ukazuju na klimatske promjene i meteorološke ekstreme, mnogi vjernici s pravom gledaju na ove događaje kroz proročku lupu Svetog pisma. Biblija na više mjesta povezuje presušivanje velikih rijeka i prirodne katastrofe s posljednjim vremenima.
U Knjizi Otkrivenja opisuje se kako presušivanje voda služi kao navjestitelj Božjih sudova i priprema pozornice za konačne povijesne događaje.
„Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda njezina da se pripremi put kraljevima s istoka sunčeva.” (Otkrivenje 16,12)
Proroci Starog zavjeta također su često isticali kako zemlja tuži, a rijeke presušuju kada se čovječanstvo udalji od svog Boga.
„Rijeke ću u potoke pretvoriti i jezera isušiti.” (Izaija 42,15)
„Gle, prijetnjom svojom more ja isušujem, rijeke pretvaram u pustinju; ribe im trunu jer vode nema i guše se u žeđi.” (Izaija 50,2)
Presušena riječna korita nisu samo ekološki alarm, nego i duhovni poziv. Isus nas je u Evanđeljima poučio da prepoznajemo znakove vremena i shvatimo da se svijet kakav poznajemo bliži svome raspletu. Dok prirodni izvori vode nestaju pred našim očima, to nas podsjeća na prolaznost ovoga svijeta i usmjerava prema jedinom nepresušnom Izvoru. U ovim danima, više nego ikada prije, pozvani smo tražiti živu vodu koju nudi Isus Krist – jedinu vodu koja daje vječni život.
