Zašto vjerovati u Isusa kada ga ne možemo vidjeti? Treba li ljudima vidljiv dokaz da povjeruju?
Poput Tome u Bibliji, skloni smo misliti da je nužno nešto vidjeti da bismo vjerovali. Toma je inzistirao: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” (Ivan 20, 25).
Živimo u skeptičnom i ciničnom dobu. Malo ljudi govori istinu i manje ih očekuje da se istina govori. Internet je pun lažnih vijesti. Političari lažu … Istina jednostavno nije važna. I tako, skeptični smo. Teško je povjerovati u bilo što – osim ako nas ne gleda ravno u lice.
Zašto vjerovati u nekoga koga ne vidimo?
Dakle, kako možemo vjerovati u nevidljivog Boga koji je Duh? Ne možemo ga vidjeti — kako može biti stvaran?
Apostol Toma ga je uspio vidjeti. Vidio je Isusove ruke i noge. Dotaknuo je njegov bok. Vjerovao je jer je vidio. Ali mi to ne možemo učiniti. Danas nitko od nas ne može vidjeti Isusa. Sretan sam zbog Tome, ali kako to meni pomaže? Kako da vjerujem kada ne vidim?
Apostol Ivan bio je itekako svjestan ove dileme kada je pisao svoje evanđelje. Pisao je vjernicima koji nikada nisu vidjeli ono što je on vidio. Tražio je od svojih prvih čitatelja da učine ono što mi danas moramo učiniti – da vjeruju bez da vide. I tako, Ivan prenosi ono što je Isus rekao Tomi nakon što je povjerovao:
“Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Ivan 20, 29)
Kakva nevjerojatna izjava: blaženi ste ako vjerujete! Isus nam obećava da možemo vjerovati, a da ne vidimo. I on je u pravu. Evo zašto …
Vidjeti znači ne vjerovati
Neki ljudi su mi rekli: “Kada bih samo mogao vidjeti Isusa, vjerovao bih u njega.” Odgovorio sam im: “Ne, ne bi — da si vidio Isusa, ubio bi ga!”, jer to su ljudi učinili. Tisuće ljudi svjedočilo je kako Isus čini čuda, a ti isti ljudi su vapili za njegovim raspećem. Vidjeti ne znači i vjerovati: samo se sjetite onih koji su vidjeli Isusa i nisu povjerovali. Ili se sjetite Isusove priče o Lazaru i bogatašu. Bogataš siđe u pakao i moli oca Abrahama da ga pusti da se vrati i upozori svoju braću da tamo ne završe.
Kaže Abraham: “Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!” A on[bogataš] će: “O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.” Reče mu: “Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.” (Luka 16, 29-31)
Pravi razlog
Ako vidjeti ne znači vjerovati, koji je onda pravi razlog zašto ljudi ne vjeruju u Boga? Jednostavan odgovor: ljudi ne vjeruju, jer ne žele vjerovati.
U Ivanu 7, Isusova braća ga potiču da se “očituje svijetu”. Mislili su da će ljudi vjerovati i slijediti Isusa čim ga vide – a posebno njegova čuda. To je ono što i mi često mislimo. Ali Isus ih prekorava: “Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka.” (Ivan 7, 7)
Isus zna da ga svijet neće prihvatiti i zna da to nema nikakve veze s tim hoće li oni vidjeti njega i njegova čuda ili ne. Pravi razlog zašto svijet neće vjerovati u Isusa je taj što mrzi Isusa. Kada bi Isus “pjevao” onako kako mu svijet “dirigira”, svijet bi povjerovao u njega u sekundi. Ali budući da Isus svjedoči da su njihova djela zla, oni ga mrze. I to je pravi razlog zašto mu ne vjeruju. Ne žele.
Kasnije u istom poglavlju Isus izaziva vjerske vođe ovom istinom:
“Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. (Ivan 7, 16-17)
Osoba koja želi vršiti Božju volju vjeruje u Isusa. Osoba koja želi živjeti na svoj način odbija vjerovati. I to je upravo ono što vidimo u ostatku poglavlja. Odbacivanje Isusa od strane farizeja pokazalo se potpuno neutemeljenim. Čak i jedan od njih, Nikodem, misli da su nepravedni. Unatoč svim dokazima, jednostavno nisu željeli vjerovati. Njihova nevjera nije utemeljena na razumu nego na pobuni. Žele živjeti život na svoj način.
PROČITAJTE: Kako vjerovati u ono što ne vidimo?
I to vrijedi za naš današnji svijet. Mogli biste vidjeti Isusa svaki dan svog života i još uvijek ne vjerovati u njega. Farizeji nisu. Isusova vlastita braća nisu. Pravi razlog zašto ljudi ne vjeruju u Isusa je taj što to ne žele.
Jedna od prekrasnih stvari u vezi s Bogom je to što nas nikada ne ostavlja u mraku. Evanđelje je ono što nam je Bog dao da vjerujemo. Ne morate tražiti nigdje drugdje. Ne treba vam ništa više. Možete vjerovati u Boga, a da ga ne vidite. Vjera dolazi kroz slušanje. A oni koji čuju i vjeruju bit će blagoslovljeni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Ivan 3, 16)
