Znaju li ljudi na nebu što se događa na zemlji? Vide li oni sve što radimo? Što Biblija kaže o toj ideji?
Ideja da nas ljudi, koji su umrli u vjeri, gledaju s neba i vide što radimo, uobičajena je u današnjoj kulturi. Mnogi za tu tvrdnju uzimaju stih iz poslanice Hebrejima:
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! (Hebrejima 12, 1)
Znaju li ljudi na nebu što se događa na zemlji?
Koliko god nam se moglo svidjeti to da nas naši pokojni promatraju, to nije ono što Hebrejima 12, 1 uči. Ako pročitamo 11. poglavlje iste poslanice, “svjedoci” su ljudi koje Bog pohvaljuje zbog njihove vjere, a na nebu ih je veliki broj. Postavlja se pitanje na koji su način oni “svjedoci”?
Ispravno tumačenje Hebrejima 12, 1 je da muškarci i žene koji čine “toliki oblak svjedoka” svjedoče o blagoslovu odabira vjere nad strahom. Dakle, ne radi se o ljudima na nebu koji nas promatraju (kao da su naši životi na zemlji toliko zanimljivi pa nemaju što bolje raditi), već o tome da su oni umrli u vjeri prije nas i zbog svoje vjere postali trajan primjer svima nama. Zapis iz njihovog života svjedoči o vjeri, Bogu i istini.
Hebrejima 12, 1 nastavlja: “odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama.” Zbog vjere i ustrajnosti vjernika koji su otišli na nebo prije nas, nadahnuti smo da ostanemo na putu života usred svih kušnji i poteškoća. Pratimo primjere Abrahama, Mojsija, Davida, Joba, Daniela …
Bogataš i Lazar
Evanđelist Luka nam u 16. poglavlju govori o bogatašu i siromahu Lazaru. Kada je Lazar umro, anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo krilo, dok je bogataš završio u teškim mukama u paklu i zavapio Abrahamu:
‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.'” (Luka 16, 24-28)
Neki ljudi ukazuju na bogataševo spominjanje njegove braće u Luki 16, 28 kao dokaz da duše (barem u paklu) mogu vidjeti događaje na zemlji. Međutim, odlomak ne kaže da je bogataš mogao vidjeti svoju braću; znao je da ima braću i znao je da su nevjernici. Njegov se zahtjev temelji na njegovom cjeloživotnom sjećanju na nedostatak duhovnog života njegove obitelji, a ne nužno na promatranju zemaljskih zbivanja nakon njegove smrti.
Biblija nigdje izričito ne kaže da ljudi na nebu ne mogu vidjeti
Međutim, malo je vjerojatno da mogu vidjeti što se događa na zemlji. Ljudi na nebu vjerojatno su zaokupljeni drugim stvarima, poput štovanja Boga i uživanja u nebeskoj slavi.
Slijedom toga, kada razumijemo Hebrejima 12, 1 u njegovom kontekstu, shvaćamo da zapravo ne podržava ideju da nas naši najmiliji gledaju s neba. Naša utjeha ne proizlazi iz činjenice da nas mogu vidjeti, nego da oni mogu gledati Isusa i uživati s Njim, te da ćemo ga jednog dana i mi vidjeti i zauvijek biti s Njim i našim voljenima.
Zato Hebrejima 12, 2 daje važan poticaj svim vjernicima: “Uprimo pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa”.
