Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Luka 23,11
“Odjeća čini čovjeka”, kaže jedna izreka. Promotrim li slike ljudi u redovničkim odorama, u uglađenim diplomatskim frakovima i drugim uniformama, moram dati izreci za pravo: “Odjeća čini čovjeka!”
Drugačije je bilo samo kod jednog jedinog: kod Isusa, Sina Božjega koji je postao čovjekom.
U osvit dana kada je bio razapet, Gospodin Isus nosio je četiri različita odijela. Najprije je nosio svoje haljine. Nakon toga zaogrnuli su ga vojničkim plaštem radi izrugivanja. Dok ga je Herod ponižavao, zaogrnuli su ga bijelom kraljevskom odorom. A na križu kažu da je nosio samo svoju maramu oko struka.
No on je uvijek ostao isti. Njegova odjeća bila je posve nebitna. Posve je razumljivo što ga Biblija naziva “novim Adamom”, “novim čovjekom”. Isus je pravi čovjek. On je čovjek kakve nas je Bog želio imati.
To je i Rimljanin Pilat naslutio, iako pomalo nejasno. Kada je izbičevana Isusa predstavio narodu, potresno je izjavio: “Gledajte, čovjeka!” Čime je htio reći: “Poznajem ljude tašte poput paunova, brutalne poput tigrova, podmukle poput hijene. Ali ovdje se nalazi pravi čovjek!”
Naše vrijeme vapi za uzorima prema kojima bismo se mogli ravnati. Bog osobno u Isusu nam ističe najsavršeniji uzor. Tako milosrdni, tako puni pouzdanja u Boga, tako čisti, tako istiniti, tako nesebični kao Isus trebali bismo biti i mi.
U Isusu ne nalazim samo svoj uzor. U usporedbi s njime, očituje se i zloća našega bića i naše izgubljeno stanje pred Bogom. Tko to shvati, tome Isus oprašta grijehe i toga izmiruje s Bogom.
Gospodine Isuse, ti nam želiš postati sve! Baš sve! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
