Možemo misliti da nam Bog nešto govori, no kako ćemo znati govorili nam On ili je to glas Sotone ili demona?

Bog je govorio

Bog je govorio kroz apostole i proroke i ostavio nam je sve znanje koje nam je potrebno. Biblija nam govori koliko smo zapravo daleko od Božje slave (Rimljanima 3,23), kako smo grešni u srcu (Jeremija 17,9; Rimljanima 3,10-20), ali nam govori i kako možemo biti spašeni (Rimljanima 10,9-13), tako da ja vjerujem da je potpuna poruka Pisma prenesena te da nema potrebe za P.S.-om. Čak smo upozoreni o dodavanju ili oduzimanju od Božje Riječi (Ponovljeni zakon 4,2, 12,32; Izreke 30,6; Otkrivenje 22,19).

Autor Poslanice Hebrejima napisao je: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.” (Hebrejima 1,1-2), znači da je Bog u prošlosti progovorio preko proroka čije mi zapise imamo danas u Starome Zavjetu.

Nadalje, Bog je govorio nama u ovim posljednjim danima preko svog sina Isusa, a o tome se može čitati u Novom Zavjetu uključujući evanđelje. Glagol „je progovorio“ očito je u prošlom vremenu što znači da je nešto već izgovoreno i da nema dodataka tome. Juda je napisao: „Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.” (Judina 1,3). Poput paketa, ono je dostavljeno, i na njega se referira u perfektu, u prošlom vremenu koje označava radnju koja je gotova.

Dakle, ako želite znati govori li vam Bog ili ne, ono mora biti u skladu sa Svetim pismom, ili se radi o nekom drugom evanđelju „koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo” (Galaćanima 1, 7). Možete prepoznati Božji govor povezujući to s Evanđeljem.

Nije uvijek grijeh

Svako je ljudsko biće poput pahulje i nema dva koja su jednaka, a to je dobro jer Bog voli raznovrsnost. Samo pogledajte prirodu, ljudski rod i njegove kulture. Osobni okoliš isto tako doprinosi tome što će osoba držati dobrim a što lošim i to će vjerojatno ovisiti od kulture i osobe. No, kada se kršćani ujedine, tada ne nastoje spoticati druge i ne rade ono za što znaju da će se druge osobe uvrijediti.

Sjećam se priče o starcu koji je bio alkoholičar, no jedne je nedjelje u plaču krenuo prema oltaru kada ga je đakon zaustavio, uzeo mu cigarete iz džepa i rekao mu „Ne ovdje.“ Srećom, starac se i dalje pouzdao u Krista. Nakon bogoslužja pastor je muškarcu vratio cigarete i ispričao se za đakonov postupak. Ispalo je da je đakon smatrao kako je svetogrđe u crkvu ušetati s kutijom cigara u džepu, iako starac nije na to ni pomišljao tada. Poanta je u tome da se starac preobratio a đakon je mislio da će mu svojim postupkom pomoći da si sredi život, no đakon je taj koji je krivo postupio.

Ako mislimo da je pušenje grijeh, kao što to većina kršćana misli, novi vjernici možda neće imati ovakve stavove. Što bi pomislili o slavnim povijesnim ličnostima i kršćanima koji su pušili? Bogu treba vremena da nam pomogne a mi možemo imati samo bijedne pokušaje imitiranja Svetog Duha. Ne bih ponudio vino prijatelju koji se odvikava od alkohola, kao što ne bih ponudio slaninu i jaja židovskim prijateljima. Znam da umjerena konzumacija alkohola nije grijeh, no grijeh je ako ga pijem pred nekim za koga ono jest. Za njih je to možda grijeh, i to je u redu. Bog će ih osuditi ako je to grijeh jer u sve što ih mi uvjerimo, netko ih drugi može razuvjeriti, no Duh je najučinkovitiji agent promjene života. On će ih uvjeriti, a i svijet, njihovom grijehu (Ivan 16, 8), a ne mi.

Kada je grijeh?

Kako možemo znati radi li se o grijehu ako Biblija ne spominje nešto određeno, poput pušenja? Biblija nas me uči određene principe koje možemo primijeniti i procijeniti je li neka radnja grešna ili ne. Novi se zavjet usmjerava na moguću štetu za osobu, hoće li se uvrijediti, čak i kada nas ne vrijeđa, a ako ih vrijeđa, tada je to naš grijeh. Znamo da je grijeh ako ne činimo pravu stvar, a znamo da ju je potrebno učiniti (Ivan 4, 17).

Pod milošću smo i imamo slobodu u Kristu: „A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima.“ (1. Korinćanima 8, 9). Ako nismo oprezni, oboje možemo “Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite.” (1. Korinćanima 8, 12) pa Pavao zaključuje ”zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim”. (1. Korinćanima 8, 13). Kada niste sigurni je li nešto grijeh, tada je to već znak da se možda radi o grijehu. Ako niste zabrinuti u vezi toga, ako ne biste pomislili na to a netko drugi pita radi li se o grijehu, to bi bio dokaz da ih Duh uvjerava da se radi o grijehu.

Zaključak

Jedna mi je gospođa jednom rekla da joj je Bog govorio i rekao joj da se rastavi od muža i postane misionarka, no sigurno je dobila krivu poruku od krive osobe. Bog nikada ne bi rekao kršćanskim parovima da se rastave. Božju poruku možete prepoznati po mekom i staloženom glasu u vašem umu, ako dovoljno poznajete Evanđelje. Sve što se ne čini ispravnim treba podignuti uzbunu. Provjerite u skladu sa standardima istine, Biblijom.

Bog vam neće reći nešto što se protivi njegovoj Riječi, to će učiniti neprijatelj. Ako želite znati govori li vam Bog ili ne, uhvatite se Biblije, pronađite citat ili stih koji se povezuje s tom mišlju i otkrijte što Bog zaista govori. Tada ćete saznati govori li vam Bog. S Božjom Riječju možemo biti sigurni, ne moramo pogađati. Znamo „da Bog, koji je negda mnogo puta i različnim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu” (Hebrejima 1, 2). Tako da, ako niste sigurni, uzmite Božju Riječ i dopustite mu da vam govori, jer tu će vam Bog govoriti najglasnije i najjasnije, i u tome nema zablude.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ida U.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com