Oganj Duha Svetoga uvijek ide do biti stvari i bavi se preprekama koje nas zadržavaju od blagoslova Božjega.
Isus nikada nikoga nije krstio vodom. Zašto? Jer krštenje koje će on vršiti bit će krštenje Duhom Svetim i ognjem (vidi Lk 3,16).
Nemojte griješiti u vezi s ovim riječima kao da govore o dva krštenja, jedno Duhom, a drugo ognjem. Luka je zapravo koristio sliku – oganj kao simbol koji predstavlja Duha – da opiše jedno krštenje. Isus krsti ognjem Duha Svetog.
Ako zapalite šibicu i zapalite komad drva, oganj će prodrijeti u drvo. To je ono što Duh Sveti čini u našim životima. On odlazi iza vanjske pojave do korijena našega bića. Duh ne stavlja flaster ni na što – on odlazi do srži naših problema da osigura pomoć.
Isto tako, propovijedanje koje je pomazano Duhom Svetim goruće je propovijedanje. To ne znači gaziti ljude ili ih osuditi; naprotiv, to je služba koja prodire u srce, otkriva grijeh i jasno pokazuje potrebu za Isusom Kristom. Bez ognja Duha Svetog propovijedanje se može svesti na puko zabavljanje i pokazivanje govorničke vještine.
Kad je Petar propovijedao prvu propovijed kršćanskog razdoblja, one neelokventne ali gorljive riječi proizvele su duboko osvjedočenje i odgovor: “Što da činimo?” (Dj 2,37). Pomagala pri učenju, koja pomažu propovjednicima da komuniciraju, su korisna, ali bez ognja Duha srca se nikada neće poniziti i biti slomljena pred Gospodinom.
U Jeremiji Bog pita: “Nije li riječ moja poput vatre?” (Jer 23,29). Riječ propovijedana ognjem Duha reže duboko kroz smetnje i bavi se uznemirenim stanjem našega srca.
Mnogi ljudi vjerojatno imaju malo interesa da bi iskusili Božju gorljivu riječ; oni više vole bogoslužja i propovijedi koje ih zabavljaju nego konfrontiraju. Ali oganj Duha uvijek ide do biti stvari i bavi se preprekama koje nas zadržavaju od blagoslova Božjega.
Autor: Jim Cymbala
