Često molimo s velikom strašću, ali nesvjesno blokiramo odgovore na molitve onime što čine nakon što izgovore „Amen”. Molitva nije izoliran događaj; ona se nastavlja u vašim mislima, odlukama i stavovima.
Biblija nas u Evanđelju po Marku 11,24 jasno uči da, kada nešto molimo, trebamo vjerovati da smo to već primili. Donosimo šest pogrešaka koje nikada ne biste trebali činiti nakon molitve ako želite vidjeti plodove svoje vjere.
Ne dopuštajte sumnji da preuzme kontrolu nad vašim umom
Ovo je tiha, ali najrazornija pogreška. Kleknete, povežete se s Bogom i osjetite mir, no čim se vratite rutini, počinjete se pitati: „Što ako se ništa ne dogodi?”. Sumnja je duhovna pozicija kojom odlučujete više vjerovati onome što vide vaše fizičke oči nego Božjem obećanju. Jakovljeva poslanica 1,6 upozorava da je onaj koji sumnja nestalan u svim svojim putovima. Sumnjati nakon molitve je kao iskopati sjeme svaki dan da vidite raste li – tako nikada nećete vidjeti plod. Vaš je zadatak zadržati uvjerenje netaknutim: Bog me čuo i moj odgovor je na putu.
Ne živite u izravnoj suprotnosti s onim što ste molili
Vjera bez djela je mrtva. Mnogi mole za mir u obitelji, a prvi potiču svađu, ili mole za financijski rast bez trunke discipline u trošenju. Molitva nije isprika za izbjegavanje poslušnosti. Jakov 1,22 poziva nas da budemo vršitelji Riječi, a ne samo slušatelji. Bog promatra kako hodate nakon što ustanete s koljena. Ako molite za slobodu od loše navike, a vraćate se na ista mjesta koja vas vežu, sabotirate vlastitu molitvu. Vaš svakodnevni integritet je ono što vam omogućuje da prođete kroz vrata koja je molitva otvorila.
Ne požurujte Božje vrijeme kroz nestrpljenje
Nestrpljenje uvijek ima visoku cijenu. Kada ne vidite brze rezultate, tjeskoba vas može navesti da sami pokušate „pogurati” stvari ili silom otvarate vrata koja Bog još nije namijenio otvoriti. Sjetite se Abrahama koji nije znao čekati, pa je stvorio Jišmaela, što je donijelo bolne posljedice generacijama. Propovjednik 3,1 kaže da sve ima svoje vrijeme. Božja privremena tišina nije konačno odbijanje, već često sezona pripreme. Ono što prisilite vlastitim rukama, morat ćete sami i održavati, ali ono što Bog da u savršeno vrijeme, dolazi s milošću za održavanje.
Ne uzimajte natrag ono što ste već predali Bogu
Emocionalno je iscrpljujuće predati problem Bogu u suzama, a dva sata kasnije biti jednako zabrinut. Filipljanima 4,6-7 obećava da će Božji mir čuvati vaša srca kada iznesete svoje potrebe. Prava molitva je pravna razmjena: vi Bogu dajete teret, a On vama mir. Ako odmah uzmete tjeskobu natrag, prekidate tu transakciju. To je kao da predate prtljagu na aerodromu, a onda je idete uzeti i nositi u krilu cijeli let. Disciplinirajte svoj um; kada panika pokuca, proglasite: „Bog to ima pod kontrolom”.
Ne zaboravljajte moć zahvalnosti unaprijed
Mnogi uvjetuju svoju zahvalnost vidljivim rezultatom, ali u Božjem kraljevstvu zahvalnost je najviši izraz vjere. Isus se zahvalio Ocu pred Lazarovim grobom prije nego što je kamen uopće uklonjen. Prva poslanica Solunjanima 5,18 zapovijeda nam da zahvaljujemo u svakoj prilici. Zahvalnost unaprijed govori duhovnom svijetu da potpuno vjerujete Bogu. Čak i ako je situacija mračna, ustanite i recite: „Hvala Ti Gospodine jer si me čuo i jer već radiš iza kulisa”.
Ne isključujte se iz zajedništva s Bogom nakon molitve
Najveća pogreška je pretvoriti molitvu u religiozni čin od pet minuta, a ostatak dana živjeti kao da Bog nije prisutan. Pozvani smo moliti bez prestanka (1 Sol 5,17), što znači održavati neprekinuto zajedništvo s Ocem dok vozite, radite ili komunicirate s obitelji. Snaga vjernika nije u jednom izoliranom trenutku molitve, već u stalnoj osjetljivosti na Božji glas.
Kada ispravite ovih šest pogrešaka, vaša će se vjera ojačati, a odgovori će se očitovati s jasnoćom. Bog vas je čuo; sada živite u skladu s tom istinom.
