Jedna od najdubljih boli koju roditelj može iskusiti jest osjećaj da ga vlastita djeca ne poštuju. Uložene godine ljubavi, žrtve, besanih noći, izgovorenih i neizgovorenih molitvi mogu se činiti uzaludnima kada djeca odrastu u nezahvalne, hladne ili čak grube osobe.
Kako se nositi s time? Što učiniti kada oni koji su ti najbliži – tvoje vlastito potomstvo – izgube poštovanje ili zahvalnost? Svaki roditelj bi trebao učiniti ove tri stvari:
Prvi korak, iako bolan, jest priznati stvarnost. Ne opravdavati njihovo ponašanje, ali ni zatvarati oči pred njim. Ljubav ne znači toleriranje nepoštovanja. Roditelj ima pravo postaviti granice i reći: “Ovakav odnos me boli i povrjeđuje.” To nije slabost – to je odgovornost prema sebi i odnosu koji se želi obnoviti.
Drugo, prestani tražiti svoju vrijednost u njihovom ponašanju. Ti nisi manje vrijedan jer te tvoje dijete ne cijeni. Njegov ili njezin stav govori više o njima nego o tebi. Kad ljubav ne bude uzvraćena, sjeti se: Bog vidi tvoje srce i tvoje namjere. Ljubav koju si dao nije izgubljena – ona živi u tebi i pred Njim.
Treće, moli. Ne iz očaja, nego iz povjerenja. Djeca često prolaze kroz faze sljepoće, sebičnosti ili duhovne zbunjenosti. Tvoja molitva je tiha snaga koja dotiče i ono što ti ne možeš riječima doprijeti. Moli da im Bog omekša srce, ali i da tebi dade mir i mudrost u ophođenju s njima.
I naposljetku – nikako ne zaboravi Isusove riječi: “Tko god ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili djecu… zbog mene i evanđelja, primit će stostruko sada u ovom svijetu… i u budućem vijeku – život vječni.” (Mk 10,29-30)
Bog zna tvoju bol! I Isus je bio neshvaćen od svojih najbližih. Ako te vlastita djeca ne poštuju i ne cijene – vrati pogled Onomu koji te nikada nije prestao cijeniti. Tamo gdje ljudska srca zakažu, Božje srce i dalje kuca za tebe.
