Tuga, bol i neizmjerna praznina obilježavaju svakodnevicu Bena Pargmana, oca iz Georgije, koji je u prosincu 2024. izgubio svog sina Arija „Mannyja” Pargmana.
Manny je počinio samoubojstvo samo četiri mjeseca nakon što je započeo svoje fakultetsko obrazovanje – događaj koji je šokirao obitelj, prijatelje i širu zajednicu.
Njegova smrt pokrenula je važan razgovor koji Ben danas vodi – onaj o mentalnom zdravlju mladih i suptilnim znakovima koje roditelji ne smiju zanemariti.
„Bio sam naivan”, iskreno je priznao Ben u razgovoru za lokalne medije. „Nisam znao. Propustio sam znakove. I ne mislim da je to moralo završiti tako, da sam znao više nego što sam znao.”
Vanjski osmijeh, unutarnja borba
Ben s tugom opisuje kako je Manny odrastao okružen ljubavlju, prijateljima, sportom, glazbom i veselim ljetnim kampovima u Sandy Springsu. Na prvi pogled, sve je djelovalo u redu. Čak i za Dan zahvalnosti, samo nekoliko tjedana prije tragedije, Manny je nasmijavao sve za dječjim stolom. “Ne znam koji je bio vic, ali svi su se smijali do suza. Bio je jednostavno zabavan, zabavan klinac”, prisjetio se Ben.
Tek nakon sinove smrti, Ben je počeo povezivati naizgled nevažne promjene koje su se pojavile – gubitak kilograma, pojačano spavanje, izbjegavanje društvenih okupljanja. Sve to bile su suptilne crvene zastavice koje, kako kaže, nije znao prepoznati.
„Jedan od njegovih načina nošenja s unutarnjom boli bio je da bude veseo i uzbuđen – da to prikrije”, kazao je Ben.
“Razgovor je neugodan – ali je manje neugodan od pogreba”
Iako boli, Ben je odlučio iskoristiti svoju tragediju kako bi potaknuo druge roditelje da budu hrabriji, pažljiviji i otvoreniji. Njegova poruka je jasna: razgovarajte sa svojom djecom o samoubojstvu – bez straha, bez ustručavanja.
„Samo započnite razgovor. Spotaknite se, nije važno. Recite: ‘Hej, samo provjeravam kako si. Jesi li ikad razmišljao o samoubojstvu?’ Znam da je to teško i neugodno. Ali obećavam vam – manje je neugodno i teško nego otići na pogreb vlastitog djeteta.”
Stručnjaci za mentalno zdravlje podržavaju njegov apel. Kevin Tanner, povjerenik Odjela za mentalno zdravlje i razvojne poteškoće savezne države Georgije, istaknuo je kako je zabluda da će razgovor o samoubojstvu potaknuti takve misli kod mladih. “To jednostavno nije točno. Na nama je da otvorimo razgovor sa svojom djecom”, rekao je Tanner.
Naslijeđe koje pomaže drugima
Nakon Mannyjeve smrti, njegova obitelj pokrenula je zakladu za prevenciju samoubojstava nazvanu Manny’s Band, inspiriranu njegovom strašću prema glazbi. Cilj zaklade je pružiti edukaciju, podršku i resurse obiteljima kako bi mogle ranije prepoznati znakove mentalne patnje kod svoje djece.
Ova tragična priča podsjetnik je koliko je važno gledati ispod površine, pitati, slušati i ne pretpostavljati da je osmijeh uvijek znak da je sve u redu. Kao što Ben kaže: “Ne mogu više pomoći Mannyju. Ali možda mogu pomoći nekom drugom roditelju da ne doživi istu bol.”
Pomoć postoji i nije sramota zatražiti je! Za početak možete izmoliti ovu molitvu.
