Jučer nas je u 53. godini života napustio Matija Dedić, iznimni hrvatski pijanist, glazbeni umjetnik čija je duša govorila kroz klavirske tipke, a čije će note još dugo odjekivati u tišini sjećanja.
Vijest o njegovoj smrti ne donosi samo tugu zbog odlaska voljene osobe i umjetnika, već i duboko promišljanje o prolaznosti života – o onome što nas sve neminovno čeka, ali rijetko želimo o tome razmišljati.
U svijetu koji nas svakodnevno uvjerava da živimo za sadašnji trenutak, da jurimo za uspjehom, slavom i posjedovanjem, smrt djeluje kao neumoljivi podsjetnik da sve to – dođe i prođe.
„Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“, riječi su koje slušamo na sprovodima, ali u danima poput ovoga, one se urezuju dublje.
Jer sada ne govorimo o nekom nepoznatom, već o čovjeku čije je srce kucalo među nama, koji je volio, svirao, stvarao i ostavio trag.
Smrt nije kraj
Za vjernike smrt nije kraj. Ona je prijelaz. Prag vječnosti. Dok se ljudsko tijelo vraća zemlji iz koje je uzeto, duša – ako je očišćena i otvorena milosti Božjoj – odlazi u domovinu kojoj svi težimo: u vječnost s Bogom. No, pitanje koje se često prešućuje jest: jesmo li spremni? Ne samo kao vjernici u teoriji, već kao ljudi koji su srcem prihvatili Krista i Njegovo spasenje?
Matija je svojim djelovanjem, tiho i nenametljivo, nosio duboku ljudsku toplinu. Njegova glazba je liječila, spajala i nadahnjivala druge. Bog svakom čovjeku daje darove – na nama je kako ćemo ih koristiti, na svoju ili Božju slavu.
Smrt nas uči da je vrijeme dragocjeno. Nije pitanje koliko ćemo dugo živjeti, već kako ćemo živjeti. Jesmo li voljeli? Jesmo li opraštali? Jesmo li tražili Boga u tišini, u molitvi, u glazbi, u patnji i radosti? Jesmo li se spremali za susret s Njim?
Krist je rekao: “Bdijte dakle, jer ne znate dana ni časa.” (Mt 25,13). Ta nas misao ne bi trebala plašiti, nego probuditi. Smrt nije poraz, nego – za vjernika – trenutak povratka kući. Ako je život simfonija, tada je vječnost njezin završni akord – ne onaj koji prekida, već onaj koji ispunjava smisao svega što je bilo prije.
Počivao u miru Božjem.
Matija ..počivao u miru Bozjem
Da,tako je Bog odgovorio Adamu,kad je sagriješio.Na žalost svi smo naslijedili taj grijeh i zato svo je čovječanstvo naslijediko taj grijeh i naravno kaznu.A kazna je bolest i smrt.Koliko god se trudili,da živimo po nekakvim načelinma ovoga svijeta,nitko ne može pobječi pred zlom sudbinom smrti.”U znoju ćeš lica svojega jesti kruh,dok se ne vratiš u zemlju,od koje si uzet,jer prah si i u prah se vraćaš.”(Postanak: 4:19;)-Ali postoji spas:Kristova krv,koja je prolivana za nas griješnike.Onaj,koji se njime očiščuje ide iz smrti u vječni život.To bi nam trebala biti utjeha i nada,da ipak sve nije izgubljeno,jer sve je to naš Bog Isus Krist obečao.A sva njegova obečanja su istinita i te kako se realiziraju.Budimo budni i molimo za sve,koji još trebaju biti spašeni.AMEN!
Amen