Sebični ljudi uglavnom rade ove stvari, a neke od njih ćete prepoznati i u vlastitom životu. Ako ih primijetite, bilo bi dobro da ih izbjegavate.
Razmišljanje o vlastitoj sebičnosti je u isto vrijeme i jedan od najizazovnijih, ali i oslobađajuća stvar koju mi možemo činiti kao vjernici. Ono nam pomaže da vidimo gdje se mi točno stavljamo u odnosu na Boga. Nakon toga možemo i učiniti nešto u vezi toga. Svaki puta kada Boga stavljamo ispod nečega, naš odnos s Njim će trpjeti. Svaki puta kada smo sebični, nismo predani. Kada nismo predani ne živimo slobodno.
Često običavamo razmišljati o sebičnosti kao o ponosu. Unatoč tomu što ponos stvara sebičnost, vrlo je često nešto drugo što je posrijedi. Samozaštita. Mi sami sebe štitimo iz straha. Isto tako, možemo imati nešto što u nama nije iscijeljeno zbog čega se isto tako želimo zatvarati u sebe. Teško radimo kako bismo se dokazali iz razloga što ne osjećamo kako smo u cijelosti ”prihvaćeni” od strane Boga.
Opisujem sebe ovdje, ali možda i ponekoga od vas. Znam koliki izazov može biti priznavanje sebičnosti. Isto tako znam i za mir Božji koji slijedi nakon što to priznamo. Slijede 10 načina na koji sebičnost funkcionira i koje sam primijetila na sebi. Postoji ih još puno više. Neki će vam možda zvučati poznato.
Iako je teško o tome razmišljati, isplati se. Radujem se s vama iz razloga što poniznost zadovoljava Boga i donosi slobodu. Nakon što pročitate ovih deset stvari, ispovjedite ih. Zamolite Boga neka vas vodi u novi način življenja. Vidjeti ćete razliku u tome koliko ćete biti slobodniji u odnosima s drugima.
Predajte sebičnost i osjetite više Božje ljubavi svaki dan.
1. Biti ”vođa” u razgovoru
Za vrijeme razgovora vi uglavnom govorite. Na kraju razgovora uviđate kako niste ništa pitali sugovornika. Stalno ste spremni ”uskočiti” i ne pazite na ono što vam se govori. Umjesto da slušate i uključujete se, vi vodite računa samo o sebi. Vaše misli su usredotočene na vas, a ne na druge.
Ovo se događa s velikom većinom nas. Ono se može dogoditi jer se želimo povezati ili dobiti odobrenje, što je razumljivo. Ipak, dok ovo činimo mi istiskujemo prostor koji je potreban za zdravo povezivanje. Sigurno ne pokazujemo vrijednost drugih.
2. Morate biti u pravu.
Svaki puta kada vi morate biti u pravu, automatski su svi drugi u krivu. Čak i ako oni tehnički jesu u krivu, svaki puta kada se usredotočite na dokazivanje kako ste vi u pravu druge stavlja u nepovoljnu poziciju. Bez prostora da iskažu svoje mišljenje oni bivaju diskvalificirani i vi postajete primarna važnost. Isto tako, postoji jako malo prostora za razmotriti ono što sami ne možete vidjeti. To što trebate biti u pravu može vas dovesti do toga da jako brzo okrivljavate druge, čak i ako ste sami bili uzrok. Oni koji uvijek ”moraju” biti u pravu su skloni negiranju i tomu da žive ”na mjestu”. Oni jako rijetko preuzimaju odgovornost za nešto što su učinili.
3. Brza reakcija.
Nakon što netko kaže kako ste vi nešto učinili, vi brzo to opovrgnete. Objašnjavate. Branite to. Brzo se naljutite zbog onoga što su drugi učinili. Uvredljivi ste. Ta uvreda koje možete i ne morate biti svjesni, raste u vama i dalje hrani vašu usredotočenost na vas same. Pokazatelji da brzo reagirate uključuju ljutnju, oštre verbalne napade, smijanje drugima, optuživanje, okrivljavanje, obrana samih sebe, tračanje, isprike i prepiranje.
4. Na vaš način.
Brzo se naljutite onda kada se drugi ne ponašaju onako kako biste htjeli ili ako ne dobijete ono što ste htjeli. Ovo se može događati s vašom djecom, supružnikom ili prijateljima. To isto tako može biti i bilo koja druga osoba, prodavač u trgovini ili osoba koja vam je upravo poslužila hranu. Ako vam se netko nađe na putu, presječe vas u prometu, ako je prespor ili ako bilo što ne bude onako kako ste si vi to zamislili, silom želite nametnuti da bude ”po vašem”. Kada forsirate svoje vi isključujete potrebe i želje druge osobe.
5. Teško se radujete ili tješite druge
Kada vam prijatelj priopći neku dobru vijest u vezi svog nekog uspjeha, teško vam bude radovati se s njime. Isto tako, kada netko prolazi kroz neku tešku situaciju, vi to ili želite popraviti ili želite da ne budu ”preglasni” u vezi toga.
Više vremena provodite u tome da dokazujete sebe i govorite drugima ono što vi mislite umjesto da ih slušate. Ovo slama komunikaciju i može uzrokovati daljnju štetu, jer je usredotočeno na zaštitu vlastite udobnosti i sreće.
6. Osjećate potrebu da vas drugi sažalijevaju.
Želite da vas drugi sažalijevaju tako što ćete na društvenim mrežama objaviti nešto što vam je netko učinio ili nepravdu koju ste pretrpjeli. Te objave nisu tu da biste vi podijelili nešto iz vašeg života ili kako biste se povezali s drugima. One su motivirane time da drugi budu usredotočeni na vas. One su dokaz i toga da želite pravu povezanost koja će nešto značiti.
Uživo, svatko tko je u sobi s vama mora znati da ste ljuti, uznemireni ili da prolazite kroz nešto teško. Ne možete podnijeti to da se drugi vesele dok se vi ne možete veseliti. Želite da više drugi vide i čuju vas nego što biste vi htjeli vidjeti i čuti druge. Vi sami ne nosite svoje osjećaje. Umjesto toga, želite da vaše osjećaje nose drugi.
7. Ponašate se kao da su drugi manje važni od vas.
Ako uđete u sobu i odmah krenete k ljudima za koje znate da imaju nekakvu poziciju, moć i izgled, to znači da te ljude tretirate kao vrijednije od drugih ljudi koji su oko vas. To što želite dobiti odobrenje i pažnju ljudi koji vode znači da se pozicionirate na poziciju nižu od njihove, ali iznad svih drugih.
Svaki puta kada damo prednost onome što je izvana u odnosu na ono što je iznutra mi biramo hijerarhiju vrijednosti u kojoj će netko uvijek biti ”manje važan” od vas.
8. Prebivanje u onome što nam je netko učinio.
Nakon što vam netko učini nešto loše, jako može pomoći to ako je tada vaša povrijeđenost opravdana i ako vas se tješi. Ipak, sebični i egocentrični ljudi ovu potrebu povećaju do te mjere da se ne miču s mjesta u svojim životima. Svaki puta kada naše misli postanu usredotočene na ono što nam se dogodilo mi postajemo središte svih okolnosti.
9. Umanjujete ono što ste vi učinili.
Nakon što nešto učinite vi pronalazite način kako to ispraviti, ali s pogrešnim motivima. Vi ne ispravljate ono što ste učinili tako da utječete na drugu osobu. To činite samo iz razloga tako da se ne morate suočavati s neuspjehom ili s posljedicama.
Kada vam netko kaže da ste ga povrijedili vi se trudite uvjeriti tu osobu da to i nije bilo tako strašno.
10. Gotovo nikada ne napuštate svoju udobnost.
Teško je davati svoj novac, vrijeme ili emocionalnu energiju i vi pokušavate pronaći razloge da to ne učinite. Opravdavate zbog čega to ne možete učiniti. Lako je ne ponašati se sebično kad daješ, čak i kada je to često, ali taj čin davanja može biti težak i nezgodan. Vrlo je rijetko vođen Duhom Svetim. Umjesto toga, motiviran je zbog toga da sebe predstavite dobrim.
Ono što izlazi iz naših usta otkriva ono što je u našim srcima, ono što cijenimo duboko u našoj srži, bez obzira nato što kažemo ili vjerujemo. Ono što činimo dolazi iz onoga što vjerujemo. Velik broj ovih pokazatelja o sebičnosti ukazuju na to kako trebamo izlječenje srca i predanje duše. Oni ukazuju na to da je naš sustav vjerovanja u potrebi za Božjom istinom. Što više osjetimo slobodu u Kristu to osjećamo manje potrebu da se dokazujemo jer ionako znamo da smo već ”dokazani” u Njemu.
Ja još uvijek radim na ovome? A vi?
Autorica: Jolene Underwood; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
