Mnogi se kršćani osjećaju duboko frustrirano jer se mole danima, mjesecima, pa i godinama, a ne vide nikakav pomak. Često se pitaju je li Bog uopće tu ili ih možda namjerno ignorira.
Međutim, rješenje ove zagonetke najčešće ne leži u Božjoj šutnji, već u stanju našeg srca i sadržaju naših molitava. Biblija, točnije Jakovljeva poslanica 4, 1-4, nudi nam otrežnjujuće odgovore na pitanje zašto su naša neba ponekad „mjedena“.
Sukobi i tjelesne strasti
Jakov započinje izravnim pitanjem: „Odakle ratovi i odakle borbe među vama?“. On objašnjava da nemiri u našim odnosima i zajednicama zapravo izviru iz naših vlastitih požuda koje „vojuju“ u našim udovima. Ako pred Boga dolazimo s „boksačkim rukavicama“, spremni na prepirku s bližnjima ili puni gorčine, naše su molitve blokirane. Bog ne odgovara onima koji traže Njegov blagoslov dok istovremeno njeguju neprijateljstvo u srcu.
Zamka „stisnute šake“
Postoji zanimljiva ilustracija o tome kako se u nekim krajevima hvataju majmuni. Lovci izbuše malu rupu u drvetu i unutra stave šaku sjemenki ili voća. Majmun gurne ruku, zgrabi hranu i napravi šaku. Rupa je dovoljno velika za ispruženu ruku, ali premala za stisnutu šaku punu hrane. Da bi pobjegao lovcima, majmun samo treba pustiti hranu, no on to odbija i biva uhvaćen. Mnogi vjernici postupaju isto: mole za slobodu i mir, ali odbijaju ispustiti grijehe, ponos ili tjelesne ambicije koje ih drže zarobljenima. Sloboda dolazi tek kroz potpuno predanje.
Molitva iz pogrešnih pobuda
Jakov 4, 3 je kristalno jasan: „Ištete, a ne primate jer loše ištete: da u svojim pohotama potrošite.“ Molitva nije „narudžba“ za ispunjavanje naših sebičnih prohtjeva. Njezina primarna svrha je razvoj našeg duhovnog karaktera, pobjeda nad iskušenjima i širenje Božjeg kraljevstva. Ako molimo samo za stvari koje će hraniti naš ego ili tjelesni komfor, Bog nam iz ljubavi ne daje ono što bi nam dugoročno naškodilo.
Prijateljstvo sa svijetom
Pismo nas upozorava da nas ljubav prema vrijednostima ovoga svijeta čini „neprijateljima“ Božjeg smjera. To ne znači da nas Bog prestaje voljeti, već da mi svojim izborima idemo suprotno od Njegove volje. Kada čeznemo za onim što Bog mrzi, gubimo usklađenost s nebom.
Ispravan poredak molitve
Isus nas je u molitvi „Oče naš“ naučio savršenom poretku: najprije častimo Božje ime i tražimo Njegovu volju na zemlji. Tek nakon toga dolaze naše potrebe za „svagdanjim kruhom“. Kada tražimo najprije Kraljevstvo Božje i Njegov karakter u svom životu, Bog obećava da će nam se sve ostalo nadodati.
Umjesto da molite za svoje prohtjeve, počnite moliti za Božje srce u sebi. Kada vaše molitve postanu alat za traženje Njegove volje, vidjet ćete kako se vrata počinju nadnaravno otvarati.
