Naizgled običan siječanjski dan 2018. godine pretvorio se u najgoru noćnu moru za Kristin i Mikea Songa.
Njihov petnaestogodišnji sin Ethan, dječak pun života koji je volio pomagati napuštenim psima i tek skinuo fiksni aparatić, stradao je od slučajnog pucnja dok se igrao u kući prijatelja.
Taj tragični incident, uzrokovan neadekvatno osiguranim oružjem koje je bilo nadohvat ruke, ostavio je neopisivu prazninu u njihovom domu u Connecticutu. Godinama nakon tragedije, Kristin otvoreno priznaje kako se njezina obitelj morala iz temelja transformirati oko te rane kako bi uopće nastavila funkcionirati.
Opsesija koja spašava živote
Umjesto da dopusti da je tuga potpuno paralizira, Kristin je svoju bol usmjerila u neumorni aktivizam. Postala je, prema vlastitim riječima, opsjednuta idejom da nijedna druga majka ne mora iskusiti njezinu patnju. Njezina borba rezultirala je uvođenjem Ethanova zakona, koji nalaže sigurno pohranjivanje vatrenog oružja u domovima s maloljetnicima.
Iako se suočavala s okrutnim komentarima na internetu i političkim preprekama u Washingtonu, Kristin nije odustajala, koristeći zakladu s Ethanovim imenom kao alat za promjenu društvene svijesti o sigurnosti.
Put prema oprostu i novom početku
Put do iscjeljenja bio je dug i prožet različitim načinima tugovanja unutar obitelji. Dok je suprug Mike utjehu tražio u trčanju i glazbi, Kristin se godinama borila s osjećajem krivnje i izolacijom. Tek nedavno, osam godina nakon gubitka, uspjela je pronaći snagu za oprost samoj sebi.
Postavljanje božićnog drvca 2024. godine, po prvi put nakon tragedije, označilo je prekretnicu. Kristin danas ističe da više nije žrtva ni puka preživjela osoba, već ratnica koja je naučila da uživanje u životu s preostalom djecom nije izdaja njezina pokojnog sina, već pobjeda ljubavi nad tugom.
