Odluka o smještaju roditelja u dom jedna je od najtežih koje čovjek može donijeti. Radmila Kolašinac proživjela je tu bolnu dilemu s majkom Ljiljom, s kojom je bila izuzetno bliska.
Ljilja je bila samohrana majka, a njih dvije su kroz sve životne nedaće prolazile kao nerazdvojan dvojac. Zbog teškog zdravstvenog stanja majke i vlastite trudnoće, Radmila je bila primorana povjeriti njezinu njegu stručnjacima.
Vjerovala je da će njezina majka u domu imati sigurnost i pažnju, no uslijedio je nezamisliv užas. Radmila tvrdi da su se problemi nizali postepeno, od neugodnog ponašanja dijela osoblja do prikrivanja opasnih padova koje je njezina majka doživjela.
Iako je Ljilja imala srčane probleme, bila je funkcionalna sve do kobnog trenutka kada je sustav zakazao, otkrila je za Telegraf.
Simptomi opasne bolesti
Sve je kulminiralo jedne večeri kada je Ljilja tijekom telefonskog razgovora zvučala potpuno nerazumljivo. Radmila je odmah prepoznala simptome moždanog udara i preklinjala dežurnog tehničara da pozove hitnu pomoć. Njezina molba je odbijena uz objašnjenje da je takvo stanje vjerojatno posljedica nove terapije. Hitna pomoć pozvana je tek idućeg jutra, 27. veljače 2026. godine, kada je već bilo prekasno za oporavak.
Ljilja je doživjela razoran moždani udar koji ju je ostavio paraliziranom i potpuno ovisnom o tuđoj njezi. Radmila je danas slomljena jer je progoni osjećaj da se ova tragedija mogla spriječiti samo jednim pravovremenim pozivom. Posebno je pogađa bol njezine 3-godišnje kćeri koja svakodnevno pita za baku, ne sluteći da baka više nikada neće moći hodati niti razgovarati kao prije.
Dok nadležne institucije provode nadzore i tvrde da je dom postupao u skladu sa zakonom, Radmila ne odustaje od borbe za pravdu.
Njezina potresna priča služi kao glasan podsjetnik da empatija i odgovornost nisu luksuz, već osnovna obveza onih koji brinu o najranjivijima. Jedan trenutak nebrige zauvijek je promijenio sudbinu cijele obitelji.
