Psiholog je otkrio kako izgleda boravak u staračkom domu, a njegove riječi tjeraju suze na oči.
“Teško je biti u staračkom domu. Ljudi plaču i jauču. Ponekad možete hodati hodnicima i čuti ženu u devedesetima kako doziva svoju majku.” To piše klinički psiholog Valery Khazanov u dirljivom članku za Vox.
Hazanov osam mjeseci radi kao psihoterapeut s umirućim pacijentima u staračkim domovima u New Yorku. Namjera mu je iz prve ruke saznati i istražiti kako smrt izgleda i kako je ljudi osjećaju. On je tu da uči. Zato je sastavio listu od sedam stvari koje je naučio, a koje su mnoge rasplakale i suočile sa surovom stvarnošću.
1. Na kraju ostaju samo najvažnije stvari
Ljudi u staračkim domovima sa sobom imaju samo nekoliko najvažnijih stvari, poput obiteljskih fotografija, knjiga i sitnica koje simboliziraju njihov život. Ove predmete čuvaju jer predstavljaju ono što im je najvažnije.
2. Rutina donosi sreću
Pacijenti koji se drže svakodnevne rutine izgledaju sretniji i zadovoljniji. Ritam svakodnevnog života daje im osjećaj svrhe i discipline, što može biti presudno za kvalitetu života.
3. Stariji ljudi osjećaju isto što i mlađi
Bez obzira na godine, stariji ljudi imaju širok raspon emocija, uključujući radost, tugu, pa čak i ljubav ili požudu. Ponižavajuće je tretirati ih kao djecu, jer im time oduzimamo ljudskost.
Je li u redu smjestiti bližnju osobu (majku, oca) u starački dom?
4. Stariji su ljudi često nevidljivi
Mediji rijetko predstavljaju starije ljude, čineći ih nevidljivima u društvu koje cijeni mladost. Ovo izolira starije osobe i dodatno doprinosi osjećaju otuđenosti.
5. Duhovnost smanjuje bol
Ljudi koji su tijekom života razvijali duhovne interese, poput filozofije ili religije, bolje podnose fizičku bol i nalaze smisao unatoč tjelesnim ograničenjima.
6. Teže je ostarjeti bez djece
Ljudi bez djece često su usamljeniji u staračkim domovima. Iako nema pravila o tome tko bi trebao imati djecu, Khazanov ističe da su djeca najčešći izvor podrške u starosti.
7. Važno je promisliti o smrti
Smrt nije samo kraj, već vodič za promišljanje o vlastitom životu. Ljudi koji razmišljaju o tome kako žele provesti posljednje dane često donose odluke koje im omogućuju dostojanstveniji kraj.
Starački dom. Kada nemate gdje.Kada nemate nikog pored sebe. Kada ste invalid. Prestrašno. Da umrete od tuge i žalosti.
Zasto? Jel tako gledate na jaslice kad ostavite dijete od godinu dana? Ne daj boze biti na teret vlastitoj djeci, to se zove sebicnost.
Pojedini vecu paznju imaju prema kucnim ljubimcima, nego prema svojim roditeljima.Roditelji su uzgajali i radovali svakom uspehu svoje dece.
Svako ce ostiriti, doci ce u situaciju koju njihovi riditelji dozivljavaju.
Tvoja sebičnost se vidi u tvom komentaru. Ako misliš da je to sebičnost da li su tvoji roditelji bili sebični i kada su te odgajali,školovali i bdeli svaku noć nad tobom kada si bila bolesna. Razmisli malo o svojoj sebičnosti.
U svetu postoje sasvim pristojna mesta za stare.. Naši domovi služe da se domišljati obogate. Nema pravila, nema kontrole, nema kazne…
Yes, baš tako!
Ne smijem o tome uopće razmišljati, iako me to vjerojatno čeka, ako ne odem prije.
Mislim da je najgorje u domovima to što nemaju skoro nikakve kontrole , inspekcije pa se svašta događa.
Bolje umrijeti u svom domu,puzati ako treba na četiri noge samo nikada u dom.Naručiti hranu,naručiti spremanje stana i umrijeti u svom krevetu okružen svojim stvarima
To funkcionira sve dok nisi dementan ili dok ti ne trebaju pelene … u nekom trenutku treba pristati na odlazak u Dom i ne iscrpljivati svoju djecu.
Točno grozim se toga, dok god budem mogla bauljati sama ne idem iz svoga doma. Kad dođe do toga da moram otici umrijet cu od žalosti.
Ja sam se upisala, ali Boga molim da ne zatreba.
Slazem s vama
♥️😢
Tacno Tako nigde Nije kao u svojoj kuci.Ja Sam odnegovala svoje roditelje a posle I svekrvu.Ali SE drugacije radio od 7 do 14 c.Ovo Danas je strasno deca rade od jutra do sutra.Nisu ni sa svojom porodicom,kako ce paziti nas.Dok smo dvoje dobro je a posle….
Zato i njih čeka vjerovatno ista sudbina.Svjet je sve bezosjećajniji.Ćaća red bi bilo da umreš istekao ti je rok trajanja.Njima je najbitnije da sve prepišeš na njih (ako što imaš) a onda ti roditelju putuj jer postaješ pre velik teret.Tako uglavnom danas stvari funkcioniraju.
Potpuno si upravu . Ja sa doživela tu sudbinu. Dala i jednom i drugom sve. Sada sam pod kutijom sama jer im ne trebam više.
Ne slažem se da idete u Dom kad nemate kuda već se sami trebamo pobrinuti da ne dođe do toga, da moramo NEGO DA MI ODLUČIMO KADA ĆEMO IĆI, ILI DA LI ĆEMO.
Govorim ovo iz iskustva jer sam sama odlučila ići u Dom i super se osjećam i do bro mi je…nisam usamljena..
Bravo! Za sada ne znam kako izgleda u domu, ali razmišljam i želim da mi bude ovako kako vi to opisujete. Ja sam odlučila ne smetati nikome, i samo saznanje da ne smetaš nikome već te čini sretnim.
A ko se svako toliko rušiš,zaboravljaš popiti lijek ili platiti struju?
Bravo!
To je moguće kod jakih ličnosti, samosvesnih svoji mogućnosti.Obično ljudi to drugačije doživljavaju.
Nisam još u domu, ali ne strahujem ići u dom.
Već razmišljam o tome i poćela sam tražiti smještaj.
Imam dvoje djece koji rade po cjeli dan i neželim ih opterećivati u mojim godinama. Nije djeci lako se baviti s roditeljima zato uvjek blagosivam one koji su izumili domove…
Samo preporučavam da u domovima rade sa starijim osobama humano i da ih uzdržavaju kao sami sebe, jer u domu je njihovo zadnje prija ego što ih Bog pozove.
Preporučavam svim koji rade sa starijim osoba da rade sa srcem i pruže starcima ljubav koja je potrebna, jer će i oni ostariti. Ljubimo jedni drugoga 💕🌹💋
U dom treba poć dok si svjestan i pokretan. Svu svoju imovinu trošiti a djeca su sposobna neka svako sebi zaradi i tačno .
Bravo
starački dom zadnja postaja prije smrti.
A zar to nije prirodno. Kraj je neminovan.
Zar je važno gde je zadnja postelja pre smrti.Važno je da bude dostojanstvena.
Bravo istog mišljenja sam. Samo treba više domova običi i nači ono što vam odgovara. Tu je i faktor novac. Koliko mozete izdvojiti i da li vam deca mogu pomoči. Ja sam sebi pronašla dom Aleksandar Villa Sopot.
Imala sam iskustvo sa drzavnim i privatnim domom za stara lica. Prednost dajem drzavnim domovima. U drzavnim domovima su strucne medicinske sestre i gnegovateljice i humanije su. Privatni domovi su spolja gladac, a unutra jadac. Drzava bi trebala otvoriti vise domova za palijativnu negu i na taj nacin osloboditi porodice koje se bore sa nepokretmim clanovima porodice i tesko bolesni uz prihvatljivu nadoknadu.
Bas bi me interesovalo koliko kosta mesecno?
Čitala sam skoro da je oko 700-800€
To je cijena za državni koji se čeka najmanje 10 godina. Privatni su najmanje duplo skuplji.
1500 do 1600 eur privatni
Hvala
Naravno da cijena nije bitna za odnos i njegu ako su zaposlenici okrutni može biti dom sa 5 zvijezdi a a u onom lošije ljudsko suosjećanje tako da u to ne vjerujem
slažem se vašim razmišljanjem zdenka.i moja odluka je da idem u dom i tu odluku ne mislim mijenjati.zgrozim se na samu pomisao da djeci priuštim tu brigu o meni kada više sam to neću moći.osim toga u domu će te uvijek naći ljude sa sličnim iskustvom,sličnim pogledima na svijet.nekoga tko će vas razumijeti i koga će te vi razumijeti.nije dom loše mijesto za provesti zadnje dane.dapače.
Mene su učili kao dijete :,,stariji čovjek je ukras kuće
Jadna ona kuća do nema starijeg čovjeka
I malog djeteta
Točno tako i to bi trebao biti smisao života.
Pa vremens su drugacija. Radno vrene ne omogucava deci da brinu o roditeljima.Ustaju u 6 da bi razvozali do 8 decu u vrtice i skole. rade do cetiri, pa opet po decu pa kupvona
Stignu kuci maltene u 18 h
Pa brzinskokuvanje, vecera, ucenje sa decom. Ne moze drugacije
A ti ceo dan sam. U tudjoj kuci. Najveca sreca je umret na nogama u nekoj prodavnici. Dzabe te deca vole i postuju. Nemaju mogucnosti, ograniceni su vremenom.
Upisala sam se u starački dom,molim Boga da što duže budem mogla biti u svome stanu,kako će biti neznama,ali u dogovoru sa sinom,vjerujem da ćemo to riješiti,možda dragi Bog,pozove na brzinu,molim mu se.Ankica Škrtić,Karlovac.
Tako je
Naši domovi za stare su dno dna , često bez ikakvih dozvola za rad , kontrole i bez stručnog osoblja . Hrana je dno dna u večini domova a o brigi za nepokretne i bolesne da ne govorim . Dovoljno je pogledati njihove klijente kada dođu u bolnicu sa ogromnim dekubitisima ( rupama na leđima ) , izgladnjeli , prljavi i zapušteni. To je za krivičnu odgovornost.
Radije bi birao Smrt nego staracki dom ,Mogu mislit kako je tim ljudima ,Tužno
Nikad ne recite nikad.Ko nema novac okonča sam u kući bez pomoći.!Deca žive svoje živote ne mogu sedeti 24h.pored nepokretnog roditelja.
Samo je potrebno da se svi drugi koji nisu bili u domu za starije osobe da provedu samo jedan dan a i to je dovoljno da bi se mogli uvjeriti u to u kakvim uslovima i načinu života provode osobe koje se u najboljim godinama i u godinama koje trebaju da prožive svoje najbolje trenutke u životu jer sam i sam taj koji se nalazi u domu za starije osobe vidjelo svega i svačega onoga što je upravo nešto što se ne može poželjeti i vidjeti na koji način se tretiraju i kako se paze upravo ti naši najmiliji koji borave u domu za starije osobe to je nemoguće opisati kako bi vam mogao omogućiti da se ovo sviđa bilo kome pa čak i najvećem dušmaninu koji je u situaciji kao i svi ostali koji su u stanju da se neko brine u domu za njih.