Znanstvenik Francis Crick, suotkrivač dvostruke uzvojnice DNK iz 1953. godine, tvrdio je da su naša osobnost, radosti, tuge i sjećanja samo ponašanje goleme skupine živčanih stanica.
Prema tom materijalističkom pogledu, kada mozak jednom prestane raditi, mi jednostavno prestajemo postojati. No, Biblija donosi potpuno drugačiju istinu. Poznati teolog i pastor John Piper detaljno objasnio je u svom podcastu zašto ljudski um i svijest nadilaze fizičku materiju te zašto ne mogu umrijeti.
Svijest izvan mozga i biblijska stvarnost
Pitanje ljudske svijesti često zbunjuje suvremeni svijet. Ako svijest preživljava tjelesnu smrt, znači li to da je ona potpuno nematerijalna? Piper naglašava da Novi zavjet jasno uči kako ćemo nakon odlaska iz tijela biti svjesne osobe u Kristovoj prisutnosti.
Dok naš fizički mozak leži u grobu, naša osobnost i svijest koja je povezana s Isusom žive i prebivaju na nebu. Isus je pokajanom razbojniku na križu obećao da će još istoga dana biti s njim u raju, a apostol Pavao piše o iseljenju iz tijela i naseljavanju kod Gospodina.
To nas ne bi trebalo čuditi jer Bog oduvijek postoji kao čista svijest, a ne kao materijalno tijelo. Fizička materija je naknadno stvorena, a mi smo stvoreni upravo na Božju sliku. Nevjerojatna je tajna to što je Bog odlučio povezati našu svijest, odnosno našu dušu, s fizičkim mozgom i tijelom.
Veliki misterij interakcije duše i tijela
Piper se prisjeća svojih studentskih dana u Njemačkoj prije 50 godina, kada je intenzivno proučavao ovu temu. Strpljenje se u Bibliji naziva plodom Duha Svetoga, što znači da je ono duhovna stvarnost unutar naše svijesti. Pa ipak, svi dobro znamo da naša strpljivost drastično opada kada smo neispavani ili fizički umorni. Tijelo i svijest očito snažno utječu jedno na drugo, ispreplićući se na tajanstven način.
Kako bismo to bolje razumjeli, Piper upućuje na esej „Transpozicija“ slavnoga pisca C.S. Lewisa. Lewis objašnjava da mozak reagira na beskrajnu raznolikost naše svijesti bez potrebe za zasebnom fizičkom promjenom za svaku pojedinu misao. Na primjer, složene emocije poput ljubavi ili straha mogu koristiti potpuno iste neuronske putove u mozgu, ale ih naša viša svijest proživljava i tumači na posve različite načine jer svijest preoblikuje te fizičke senzacije.
Tri ključne poruke za svakog vjernika
Iz ove duboke spoznaje proizlaze tri važne implikacije za naš život i vjeru.
Prva nas obvezuje na brigu o vlastitom tijelu. Budući da tijelo izravno utječe na um, moramo paziti na fizičko zdravlje. No, to nas ujedno čuva od zablude da smo samo materija koja nestaje nakon smrti.
Druga nam donosi golemu utjehu u suočavanju s teškim bolestima poput demencije. Ako je netko 70 godina bio ponizan i pobožan sluga Kristov, a nakon moždanog udara iznenada postane povučen ili ciničan, ne smijemo donositi brze zaključke o njegovu duhovnom stanju. Fizičko oštećenje mozga može privremeno maskirati i izobličiti osobu, ali Bog savršeno poznaje onu pravu, duboku dušu koja se krije iza tih teških fizičkih ograničenja.
Treća se odnosi na vječnost i nadu. Naša proslavljena tijela u uskrsnuću neće biti puka kopija sadašnjih. Naš će uskrsnuli mozak biti potpuno novog reda, sposoban primiti i izdržati neizmjernu puninu radosti i vječnog užitka u Božjoj prisutnosti, daleko iznad svega što sada možemo zamisliti.
