Kada je Daniel Romano, vlasnik pizzerije u Bronxu, ugledao stariju ženu kako iz kante za smeće izvlači bačenu hranu, nije mogao jednostavno okrenuti glavu. Izašao je ispred lokala, uzeo joj hladan komad te je pozvao unutra i poslužio joj svježu, toplu pizzu.
Nakon što se žena rasplakala od ganuća, Daniel je sjeo pokraj nje i tiho rekao: „Nemoj plakati, jedi.“ Taj trenutak duboke sućuti potaknuo ga je da na prozor restorana zalijepi rukom pisanu poruku: „Ljudima koji jedu iz smeća – imam više ljubavi za vas nego što mislite.“ Obećao je besplatan obrok i vodu svakome tko uđe i kaže da je gladan.
Daniel je ovu mudrost naučio od svoje majke Carmelle, koja mu je govorila da očajna osoba uvijek donosi bolje odluke punog želuca. Njegova gesta proširila se medijima pa danas ljudi iz svih krajeva svijeta zovu njegovu pizzeriju kako bi novcem unaprijed platili obroke onima u potrebi.
I mi smo pozvani pokazivati istu požrtvovnu ljubav prema bližnjima. Biti vjernik ne znači samo slijediti Isusa u mislima, već biti Njegove ruke i noge u ovome svijetu. Starica u teškoj životnoj situaciji nije tražila bogatstvo, već samo jedan obrok, a Daniel joj je ispunjavanjem te male potrebe pokazao Božje srce.
Božja riječ u Poslanici Jakovljevoj podsjeća nas: „Ako su koja brat ili sestra goli i bez svakodnevne hrane, pa im tko od vas rekne: ‘Idite u miru, grijte se i nasitite’, a ne dadete im što je potrebno za tijelo, kakva korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je po sebi.“
Neka naša vjera ne ostane skrivena, nego se očituje u svakodnevnim dirljivim djelima prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
