Doživjeli ste neuspjeh i osjećate se kao gubitnik? No, ono što izgleda nama kao neuspjeh, može značiti nešto drugo u Božjoj ekonomiji.

„Radio sam na nekim projektima koji kao da stoje na mjestu. Moj šef je nedavno neke od njih ugasio. Ne mogu se oteti dojmu da sam uložio puno vremena u stvari koje u konačnici nisu uspjele. To je teško, jer sam se redovito molio u vezi tih projekata i dao sam svoj maksimum. Kako da se riješim ove frustracije i osjećaja neuspjeha“? 

Ako sam bilo što iskusio u posljednjih nekoliko mjeseci, onda je to bio konstantan neuspjeh. Budući da se moje dostupno vrijeme smanjilo za polovicu, zbog dnevnog ograničenja od 24 sata morao sam otkazati više projekata nego što sam očekivao i za koje nisam ni znao da radim na njima. Izgleda da nisam jedini koji se suočava s ovakvim stvarima, jer je neuspjeh središnji dio života mnogih ljudi u ovome vremenu. 

Za mnoge od nas, posao je postao puno više ograničen: imamo manje vremena, manju mogućnost pristupa, niže mogućnosti, manju mogućnost dostupnih resursa, dok su se zahtjevi povećali i veći su nego ikada.

U isto vrijeme, možemo imati povećane odgovornosti i zbog naših ostarjelih roditelja, bolesnih rođaka ili zbog djece koja ne idu u škole. Naši poslovi, formalni i neformalni, zahtijevaju više od nas, ali nam je za obavljanje svih tih poslova dostupno manje resursa. 

Sami ne možemo učiniti više ako imamo manje toga na raspolaganju. Zbog toga naši poslovi bivaju nezavršeni. Zbog toga postajemo frustrirani. Izgovaramo oštre i neljubazne riječi. Nada isparava. Okrećemo se više prema samima sebi. 

Bog nas je stvorio ograničene. Živimo u palom svijetu. Šef koji gasi projekt je samo jedan primjer toga. Ne možemo pobjeći od neuspjeha, ali možemo pronaći nadu u njemu. 

VIDI OVO: Bog ima rješenje za naše neuspjehe

Naš neuspjeh nije Božji neuspjeh 

Najprije, ono što izgleda nama kao neuspjeh, ono za što mi mislimo da je naš neuspjeh, može značiti nešto drugo u Božjoj ekonomiji. Sjetimo se prvog mučenika. Stjepan, čovjek u usponu i nadareni vođa crkve, strastveno je branio Kristovo učenje i zbog toga je bio kamenovan. Zasigurno, to je izgledalo kao dugoročan, evanđeoski neuspjeh. 

Budimo iskreni: Stjepan bi preživio, čak bi i dobio nekoliko novih prijatelja, da je samo malo držao jezik za zubima. Možda ne bi bilo progona. Stjepan bi možda dobio druge prilike za promociju evanđelja, možda bi se mogao brinuti za grčke udovice i činiti znakove i čudesa. Sa Stjepanom umrlo je i puno dobrih djela. 

No Stjepanova smrt prisilila je članove crkve na raširivanje kroz Judeju, Samariju i dalje, isto kao što im je bilo zapovijedano, ali to još nije bilo učinjeno. Stjepanova smrt vjerojatno je bocnula u srce farizeja, koji će kasnije postati najveći apostol pogana. Stjepanova situacija izgleda kao neuspjeh samo ako se zaustavite na Djelima apostolskim 8, 1 ili ako ne shvaćamo da je Stjepan bio poslušan do smrti, Onome koji je umro za njega. 

Bog je suveren u našim neuspjesima i sklapa sve stvari zajedno, prema svom planu. Ono što nama izgleda ugašeno od strane naših šefova ili ograničenjem vremena, Bog može usmjerivati prema nečemu puno većem. 

VIDI OVO: Lekcije koje nas Bog uči kada doživimo neuspjeh

Milost u poniznosti 

Drugo, postoji milost u neuspjehu, ako na neuspjeh reagiramo s poniznošću. (Jakovljeva 4, 6) Samo tada ćemo pronaći ono što nam treba kako bismo mogli nastaviti. 

Zbog čega nam na prvome mjestu treba Spasitelj? Jer nikada ne bismo mogli spasiti sami sebe od Božjeg gnjeva. Čak i naša najbolja djela bila bi protkana nepravednošću. Samo prihvaćanjem poraza mogli smo prihvatiti Isusovo otkupljenje. 

Neprestano se borimo protiv ponosa, koji kada definira nas same, nas može i uništiti. Kada imamo ponos, onda se naš identitet pronalazi u onome što radimo, što smo postigli, tko ili što smo postali. Zbog našeg ponosa se teško nosimo s neuspjesima; naš ponos je razlog zbog kojeg odbacujemo Božju milost. 

No taj ponos možemo usmrtiti tako što ćemo se prisjetiti izvora našeg najdubljeg identiteta. Kao što znamo, mi smo ljudska bića, a ne ljudska djela. Nismo definirani onime što činimo, već onim tko smo, komu pripadamo. Definira nas pripadnost Bogu, koji nas je otkupio. Čak i kada doživimo neuspjeh, u Kristu mi nismo neuspjeh. 

U konačnici, Božja suverenost i milost su ti koji nas oslobađaju. Zbog toga što mi ne možemo činiti više s manje, Onaj tko je specijalist za takve stvari je Bog. Možemo pronaći nadu u našim neuspjesima, jer se Božja snaga savršeno prikazuje u našim slabostima. 

Autor: Greg Phelan; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje koje vrijedi za portal novizivot.net