Svjetskom prvenstvu u Nišu osvojila je zlatnu medalju u pero lakoj kategoriji i potvrdila da se snovi mogu ostvariti i onda kada život započne na najteži mogući način.
Anđelin put nije bio nimalo lagan. Rođena je 1998. godine u Novom Sadu, gdje je kao beba ostavljena u sirotištu. Prve dvije godine života provela je bez roditeljske skrbi, a potom je u Rumi pronašla novi dom.
Usvojili su je ljudi koje danas s ponosom i ljubavlju naziva svojom majkom i ocem – ljudi koji joj, kako sama kaže, nisu dali samo krov nad glavom, nego bezuvjetnu ljubav i sigurnost.
Andjela Branković ostavljena je u porodilištu odmah po rođenju u Novom Sadu 1998. Nakon toga, smeštena je u kuću za napuštenu decu u Rumi.
2000. godine je usvojena.
Juče je Andjela osvojila zlatnu medalju na svetskom prvenstvu u boksu i na krovu sveta je.
Život je čudo! ❤️ pic.twitter.com/MjLIIlffTT— Dožić Goran (@edenkucaknjige) March 17, 2025
Roditelji su joj vrlo rano i iskreno rekli istinu o posvojenju, želeći da odrasta bez tajni i straha. Iako je, poput svakog djeteta, povremeno imala pitanja o vlastitim korijenima, naučila je prihvatiti život onakav kakav jest, s povjerenjem da sve ima svoje vrijeme.
Tek nedavno, sasvim slučajno, doznala je ime svoje biološke majke i činjenicu da ima rođenog brata. No umjesto gorčine, u njezinim riječima prevladavaju mir i zahvalnost. Ne žali za prošlošću, jer, kako ističe, imala je lijep život ispunjen ljubavlju.
Danas, uz svjetsko zlato i europsku broncu u vitrini, Anđela Branković svjedoči da pobjede ne nastaju samo u ringu. One se rađaju u srcu koje je odlučilo ne odustati, nego vjerovati, opraštati i ići naprijed.
Nije majka koja rodi vec ona koja othrani