Biblijska upozorenja ne trebamo ignorirati, već im dopustiti da urode plodom u našem životu tako što ćemo ih poslušati.
U evanđeljima često čitamo o Isusu koju upozorava narod o destruktivnim učenjima farizeja (Matej 5,20; 16,6). Isusovi učenici slijedili su njegove korake dodajući dodatna upozorenja vjernicima u drugim dijelovima Novoga zavjeta.
Iako ta upozorenja često ne izazivaju pozitivne misli i osjećaje, ona služe kako bi mi bili pošteđeni nepotrebnog napora i boli. Zapravo, čin upozoravanja drugih je demonstracija obiteljske ljubavi i brige za bližnjega. Ako znamo da je određeno djelovanje ili način ponašanja štetan, tada je najgora stvar koji možemo učiniti zanemariti upozoriti druge u vezi toga.
Donosimo 10 upozorenja iz Biblije koja trebamo poslušati i podijeliti s drugima:
1. Nikada ne budite lijeni
Iako Bog opravdava grešnike vjerom u Krista, a ne zakonima, vjera koja spašava je uvijek aktivna vjera. Lijenost nema mjesta u kršćanskom životu. U Rimljanima 12,11 Pavao upućuje crkvu u Rimu da ne dopušta da njihova revnost ne bude popraćena aktivnim djelovanjem. Revnost koja nije popraćena aktivnim djelovanjem nije na Kristovu slavu te se tako ništa ne postiže. Zbog toga moramo biti pažljivi da ne budemo lijeni u našoj ljubavi i u služenju Krista i drugih.
2. Izbjegavajte seksualna iskušenja
Ako u vašem mjestu postoji put zbog kojeg ljudi često pogibaju, posvuda bi bila upozorenja za taj put. Na isti način nas Izreke 5 upozoravaju na opasnosti seksualnog iskušenja. Nitko se ne treba igrati niti hodati putem takvog iskušenja. Otac govori sinu (Izreke 5,5) da riječi preljubničkog zavođenja vode u smrt. Mi moramo izbjegavati takva seksualna iskušenja da se ne bi izgubili i umrli zbog manjka discipline (Izreke 5,23).
3. Pokajanje za svoje grijehe
Ne samo da se seksualno iskušenje treba izbjegavati, nego se svi mi trebamo pokajati za grijehe koje smo počinili. Iako iskušenje nije nužno grijeh, kada se oglušimo na Božju zapovijed tada smo zgriješili i trebamo se pokajati. Pokajanje je čin okretanja od grijeha prema Bogu kako bi zadobili oproštenje i snagu da možemo pravedno živjeti. Isus nas poziva da se pokajemo za svoje grijehe (Marko 1,15), upozorava nas da ćemo biti osuđeni ukoliko se ne pokajemo.
4. Prekinite uvredljiv govor
Jedan od najlakših načina za zgriješiti protiv Boga jest korištenje loših riječi. U Prvoj Petrovoj poslanici (2,1) nas se upozorava da loš govor, tj. govor koji je destruktivan i ne služi za praštanje, mora nestati među vjernicima. Jakov nudi dodatne detalje vjernicima o potrebi da časte Gospodina i one koji su stvoreni na Njegovu sliku (Jakov 3,1-12).
5. Bježite od svojih mladenačkih požuda
Mladenačke požude se ne odnose samo na seksualna iskušenja, nego i na sve ostale požude kojima je izvor nezrelost. Takve požude ne potiču razvoj kršćanske zrelosti te ne odražavaju Božju volju. Kada ne bježimo od mladenačkih požuda one nas često usporavaju i odvraćaju od Božjeg savršenog plana za naš život u Kristu. Ako je Pavao jedva upozorio Timoteja da se kloni takvih požuda (2. Timoteju 2,2), koliko nama treba da poslušamo takvo upozorenje u svijetu obilježenom nezrelošću?
6. Odrecite se bezboštva
Kada se odreknemo bezboštva naš život postaje život pokajanja. Pokajanje se ne događa odjednom. To je potpuno odbacivanje bezbožnog života. Kršćani se ne smiju vratiti u jamu grijeha iz kojih ih je izbavio Bog. Primili smo Duh Božji kako ne bi „po tijelu živjeli“ (Rimljanima 8, 12-17). Pavao tako objavljuje da se kao oni koji su prihvatili Božju milost po Isusu Kristu „odreknemo bezbožnosti“ te „pravedno i pobožno živimo“ (Titu 2, 12-13).
7. Prestanite krasti
Većina ljudi sebe ne smatra lopovima. Međutim neki ljudi kradu od drugih a da toga nisu ni svjesni. Kada osoba skine neki program, a da za to ne plati, sluša glazbu koja je preuzeta od vlasnika prava, ili ne radi dovoljno marljivo na poslu, ona krade od drugih. Kao kršćanima zapovjeđeno nam je da „prestanemo s krađom“ i da u ovom životu radimo za stvari koje su nam potrebne (Efežanima 4, 28). Tako ćemo u radu pokazati svoje dostojanstvo i pokazati kako poštujemo rad drugih.
8. Oduprite se sotoni
U Jakovljevoj 4, 7 kršćane se potiče da se „odupremo đavlu“ i da će tako „pobjeći od vas“. Iako neki nisu voljni stalno se odupirati đavlu, istina je da đavao „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.“ (1. Petrova 5, 8).
9. Bojte se Gospodina
Kao kršćani vjerom se opiremo sotoni, ali ne trebamo o njemu imati visoko mišljenje. Kršćanin se najviše treba ugledati u Boga, i samo u Boga. Zato je autor Poslanice Hebrejima svojim čitateljima poručio „iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem.“ (Hebrejima 12, 28). Kao što bi i dijete trebalo imati zdravu dozu straha i discipline oko roditelja, pravo je i dobro imati zdravi strah Božanskog Oca. Nas, kao i kršćane iz Filipa, Bog je pozvao da poradimo na svome spasenju „strahom i trepetom“ (Filipljanima 2, 12) pred Bogom, koji je tvorac i otac naše vjere.
10. Ponizite se pred Bogom
Posljednje je upozorenje da trebamo biti ponizni pred Bogom. Filipljanima 2, 3 nam ukazuje da ne radimo u „nikakvom suparništvu ni umišljenosti“ nego u „u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe“. Na isti način Jakovljeva 4, 7 i 10 uči nas da se „podložimo Bogu“ i „ponizimo pred Gospodinom“ da nas on može „uzvisiti“. 1. Petrova 5, 5-6 odjekuje istim savjetima s pretpostavkom da Bog „poniznima daruje milost.“
Bez obzira u kakvoj se situaciji nalazimo, pravi je odgovor uvijek biti poniznim pred Bogom. Ne možemo i ne smijemo uzvisivati sebe. Ako Bog za nas namjerava takvu slavu, to će biti Njegova odluka. Naša je odgovornost da budemo ponizni pred našim Gospodinom.
Autor: Casey B. Hough; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Crosswalk.com
