7 biblijskih istina u koje puno kršćana ne vjeruje

Mnogi kažu da vjeruju svemu što piše u Bibliji. Ipak, svojim životom pokazuju suprotno. Donosimo 7 biblijskih istina u koje puno kršćana zapravo ne vjeruje.

Svijet se buni protiv Boga, a svjetovni ljudi, pod utjecajem Sotone, nastoje uništiti vašu vjeru. Žele vas navesti da sumnjate u Božju Riječ. U svjetlu vremena u kojem živimo, važno je da kršćani ne samo znaju u što vjeruju, već i zašto vjeruju u ono u što vjeruju.

7 biblijskih istina u koje puno kršćana ne vjeruje

Toliko biblijskih istina dobro izgleda na papiru i zvuči sjajno kad ih izgovaramo. Pa ipak, sudeći po načinu života kojim živimo, Božji narod u puno toga ne vjeruje. U nastavku donosimo 7 biblijskih istina u koje puno kršćana ne vjeruje.

1. Bog čuje naše molitve, brine se za naše potrebe i uslišava naše molitve

Koliki je postotak ljudi u vašoj crkvi ozbiljan u pogledu svog molitvenog života? Kad bismo vjerovali da Bog čuje, brine se i odgovara, molili bismo se za svaki detalj svog života. “Molite se bez prestanka” (1. Solunjanima 5, 17) definiralo bi samo naše postojanje.

2. Svi ćemo stati pred Boga i položiti račun za sve što smo činili

Kad bismo u to vjerovali, zamislite kako bismo drugačije i bolje živjeli.

Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. (Rimljanima 14, 10)

Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi. (Matej 12, 37)

3. Kršćani trebaju slušati svoje vođe

Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. (Hebrejima 13, 17)

Mnogi to jednostavno ignoriraju. To čine na svoju štetu. Činjenica je da se mnogi članovi crkve pokoravaju svojim vođama sve dok se slažu s njima. Ali čim vođa od njih traži nešto što ne žele učiniti – odmah se povuku.

4. Vođe će dati račun Bogu za svoje članove

To je također rečeno u Hebrejima 13, 17. Kad bi pastiri iskreno vjerovali da će biti odgovorni za svakog člana, puno bi stvari učinili drugačije. Radili bi na poznavanju svake osobe, pratili bi duhovni razvoj svakog člana i planirali načine za odrastanje učenika i njihovo služenje Bogu.

5. Tko bi bio velik, neka bude sluga

“Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga.” (Matej 20, 26)

Isus je rekao puno stvari o služenju. Rekao je da je put do veličine kroz služenje. Pa ipak, samo mali dio Njegovog naroda vjeruje u to. I dalje želimo biti izabrani na vodeće položaje da ne moramo raditi težak posao za Boga.

6. Okrenite drugi obraz …

“Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.” (Luka 6, 29-30)

Isus se nije ustručavao postaviti pravila kojima se ljudi iz svijeta rugaju, kao što je okretanje drugog obraza kad vas netko udari, ljubav prema neprijateljima

“To je samo za superduhovne!”, reći će mnogi članovi crkve. A budući da nitko ne može biti superduhovan, Gospodinove zapovijedi se odnose na sve nas.

7. Umjesto da jedni druge vode na sud, Božji narod bi trebao trpjeti

“Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?” (1. Korinćanima 6, 7)

“Ali ja imam svoja prava”, reći će mnogi. Toliko je podjela i mržnje u Božjem stadu jer se mnogi oglušuju na Božju Riječ i ne izvršavaju je u svakodnevnom životu.

Poanta je u tome što …

Moramo postati kristoliki, duhovni, zreli. Osoba u koju nas Krist pretvara je svjetlosnim godinama ispred tjelesne, nezrele, samožive osobe kakva smo u ovom trenutku.

Prvi korak ka tome da postanemo ono što Bog želi od nas jest prepoznavanje koliko puta padamo. Bojim se da smo sličniji farizeju iz Luke 18 koji je zahvaljivao Bogu na svim postignućima koja je postigao. Zapravo bismo trebali biti poput carinika koji je rekao: “Bože, budi milostiv meni grešniku.”

“Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!” (Psalam 139, 23-24)

PROČITAJTE JOŠ: