Kada srce postane hladno: Biblijske meditacije za početnike

Što činimo kad nam srce postane hladno? Biblijske meditacije su najbolji početak kako našeg unutarnje biće vratiti u formu.

Kada smo u Kristu, Bog čini da naša srca gore za Njega. Premda naši osjećaji bivaju bolji i lošiji, naša revnost ključa snažnije u nekim danima za razliku od drugih, hladnoća nije kršćansko naslijeđe. Mi smo oni koji hodaju cestom prema Emausu, a naše se duše zapale dok Krist otvara, uvijek iznova, Sveto pismo koje govori o Njemu (Luka 24, 32).

Pripadamo zajednici gorućih srca. No, također znamo kakav je osjećaj kada vatra utihne, kad se hladnoća spusti nad srce koje je nekoć bilo zapaljeno. Neki od nas se tako se osjećaju veliki broj jutara. Naša srca, poput logorske vatre bez nadzora, hlade se preko noći.

Budimo se pepeljasti, u potrebi da Duh ponovno u nama rasplamsa vatru. Što činimo kad nam srce postane hladno? Mnogi stari kršćani, koji sami pale i svijetle lampe, savjetovali bi nas ne samo da čitamo Božju riječ i ne samo da je molimo, nego i da usporimo, duboko udahnemo i meditiramo o Božjoj riječi. 

Što je meditacija?

U uobičajenim oblicima meditacije danas ljudi sjede ili kleče određeno vrijeme, obraćajući pozornost na udisanje i izdisanje. Um je angažiran, ali nije osobito aktivan. Biblijska meditacija, međutim, traži mišljenje i osjećaj više od držanja i disanja. Što je najvažnije, biblijska se meditacija ne usredotočuje na naše disanje, nego na Božje: predajemo se, uz strogo razmišljanje, Njegovoj izdahnutoj riječi, sve dok nam se srce ne počne zagrijavati.

Tim Keller, sažimajući Johna Owena, nudi sažet i koristan opis meditacije:

„Meditacija je razmišljanje o istini, a zatim razmišljanje o istini sve dok njezine ideje ne postanu “velike” i “slatke”, pokretne i djelujuće i dok se Božja stvarnost ne osjeti u srcu.“ (Molitva, 162) 

Kellerov opis nalazi klasičan izraz u Psalmu 1, dijelu Biblije koji govori o meditaciji. Ovdje psalmist razmišlja o istini, ispunjavajući svoj um “zakonom Gospodnjim”, a ne “savjetom zlih” (Psalam 1, 1-2). On razmišlja i umuje, u određeno vrijeme, a također i „danju i noću“ (Psalam 1, 2), usmjeravajući svoju energiju prema razumijevanju Božje objavljene istine.

On također misli istinu u sebi, utiskujući je u svoju dušu sve dok Sveto pismo ne postane sok koji prolazi kroz svaki ud (Psalam 1, 3). On ne samo da razumije Božju Riječ, nego i uživa u Njoj: “Njegov je užitak u zakonu Gospodnjem” (Psalam 1, 2). Istina mu je postala velika i slatka, istiskujući alternativne užitke koji ga okružuju sa svih strana. (Psalam 1, 1)

Konačno, nakon što je iznio istinu u svom umu i srcu, istina se razotkriva u njegovu životu, postavljajući ga na put duhovnog napretka koji je uvod u sretan sudnji dan (Psalam 1, 4-6). Nije ni čudo što je „blagoslovljen“ (Psalam 1, 1), izuzetno sretan u Bogu koji govori tako prekrasne riječi. 

Zašto meditirati?

Psalam 1 već nam je dao nekoliko razloga za razmišljanje: Meditacija grije i raduje naša srca (Psalam 1, 2). Meditacija nas štiti od sudbine zlih (Psalam 1, 1; 5). Meditacija nas čini snažnima i plodnima, kao drveće koje se napaja iz rijeke (Psalam 1,  3). Prvi stih sljedećeg psalma, međutim, nudi još jedan uvjerljiv razlog.

Psalam 2, koji bilježi uzaludni bijes nevjernika protiv Božjeg pomazanog kralja, počinje: “Zašto narodi bjesne, a narodi uzalud spletkare?” (Psalam 2, 1). Zapanjujuće je, kako primjećuje Derek Kidner, da je hebrejska riječ za spletkarenje ista kao i riječ za meditaciju u Psalmu 1, 2. Blaženi čovjek meditira; tako i bezbožni narodi; tako i svi ostali. Na ovaj ili onaj način ćemo meditirati, a ako ne o Božjim Riječima, onda o riječima koje nam daje naše tijelo, svijet ili đavao. 

U svijetu poput našeg, božanska meditacija oblik je otpora, ponovnog preuzimanja i obnavljanja uma koji se nekoć pobunio protiv Boga. Kidner o Psalmu 1 piše: „Um je bio prva utvrda za obranu, u 1. retku, i tretira se kao ključ cijelog čovjeka. Što god doista oblikuje čovjekovo mišljenje, oblikuje njegov život.”(Psalam 1–72; 64). Drugim riječima: ako zarobite čovjekov um, zarobili ste čovjeka. 

Kako možemo meditirati?

U praksi, kako možemo meditirati? Koje korake bismo mogli poduzeti, uz Božju pomoć, kako bismo razmislili o Božjoj istini na način da nas oblikuju Božje, a ne ljudske riječi?

Razmislimo o ovakvom pristupu: pripremite um i srce, zastanite i razmislite, ponavljajte to. Ovome bismo mogli dodati i kratak, ali neophodan uvod za odabir mjesta i vremena, vjerojatno kao dio vašeg svakodnevnog čitanja Biblije. Iako meditacija nije samo diskretni čin, već stil života („dan i noć“), način života razvija se iz redovitih (čak i svakodnevnih) neprekidnih vremena usredotočene meditacije. Nekima će takva vremena nedostajati, ali oni koji se žrtvuju za čak i kratka razdoblja meditacije pronaći će više nego dovoljno koristi da nadoknade svoje gubitke. Nakon što smo odabrali svoje mjesto i vrijeme, spremni smo pripremiti svoj um i srce.

1. Priprema uma i srca

John Owen opisuje poznato iskustvo u meditaciji: „Počeo sam razmišljati o Bogu, o Njegovoj ljubavi i milosti u Kristu Isusu, o mojoj dužnosti prema njemu; i gdje se sada, za nekoliko minuta, mogu naći? Došao sam do kraja zemlje.” (Djela Johna Owena, 7, 382). Meditacije o ljubavi prema Bogu mogu brzo postati meditacije o ručku ili poslovima ili e-pošti. Dio naše pripreme je, dakle, očekivanje poteškoća. Meditacija zahtijeva duhovnu odlučnost, vrstu koja kaže: „Razmišljat ću o tvojim propisima i uprijet ću svoj pogled u tvoje staze.” (Psalam 119, 15). Psalmist je usmjerio pogled svog uma na Božju riječ, odbijajući gledati prekrasne predmete, koji su na periferiji. Usmjerio je svoju pozornost, zatvorio se od ometanja i otjerao upadljive misli. Kada je ustanovio da mu je um lutao, očiju nepomičnih, nije odustao, već je vratio lutalicu i ponovno mu usmjerio pogled. 

Osim toga je molio. Prošlo i sadašnje iskustvo otkrilo je njegovu nedostatnost za meditaciju. Zato je preklinjao: “Otvori mi oči”, “Daj mi život”, “Daj mi da shvatim”, “Nauči me”, “Uvećaj mi srce”, “Vodi me”, “Nagni mi srce”, “Okreni mi oči” i tako dalje. (Psalam 119, 18; 25; 27; 29; 32; 35–37)

Oni koji pokušavaju meditaciju bez molitve odbijaju ne samo Šaulov oklop, nego i Davidovu praćku: nenaoružani, sami se bore s Golijatom odvraćanja pažnje. Oni koji su zreli u meditaciji nauče ne odustajati pri prvom iskušenju koje vodi prema rastresenosti ili na desetom; također se nauče i ne oslanjati samo na odlučnost. 

2. Zastanite i razmišljajte

Meditacija i čitanje Biblije nisu iste aktivnosti. Ako nas čitanje Biblije dovede ispod zvijezda, meditacija stavlja naše oko u teleskop i traži nas da proučimo Orion ili Sirius. Meditacija počinje kada zastanemo nad određenom slavom i počnemo razmišljati. Možda nas je slava uhvatila usred čitanja Biblije ili joj se možda vraćamo nakon što završimo odlomak; u svakom slučaju, počinjemo razmišljati o specifičnoj slavi: počnemo tražiti, ispitivati, promatrati, želimo razumjeti.

Razmišljanje o istini može imati različite oblike. Ako smo upravo završili Psalam 1 i želimo meditirati o prvom dijelu stiha 2 (“Njegova je radost u zakonu Gospodnjem”), mogli bismo, na primjer, polako napisati stih. Ili bismo mogli više puta pročitati stih, svaki put naglašavajući drugu riječ: „Njegovo je zadovoljstvo u zakonu Gospodnjem“; „Njegovo je zadovoljstvo u zakonu Gospodnjem.” Ili bismo se mogli prisiliti da postavimo pitanja: Kako se “zakon Gospodnji” odnosi prema “savjetu zlih” u 1. retku? Zašto psalmist kaže da više uživa u zakonu Gospodnjim nego u samome Gospodinu?

Ne bojte se govoriti naglas. Riječ za meditaciju nosi ideju govora; stoga ga prevoditelji ponekad prenose kao govorenje, izgovaranje ili mrmljanje (Psalam 35, 28; 37, 30; Izaija 8, 19). Stoga i Bog kaže Jošui: “Ova knjiga Zakona neće odstupiti od tvojih usta, nego ćeš o njoj razmišljati dan i noć” (Jošua 1, 8). Zato pokušajte izgovoriti i Božju Riječ koja bi vam, ako ništa drugo, barem mogla pomoći usredotočiti vašu pozornost.

3. Ponavljajte 

Neki će možda doći u napast da se ovdje zaustave. Ali razmišljanje o istini samo je dio meditacije, jer srce koje razumije Božju Riječ još uvijek može osjećati hladnoću prema Božjoj Riječi; može doživjeti svjetlost, ali bez topline. Dakle, nakon što smislimo istinu, mi je zamišljamo, ponavljamo. 

“Propovijedajte sebi” bi moglo zvučati kao istrošen izraz. No, unatoč tome što smo upoznati s tom idejom, pitam se je li stvarna praksa uvelike neiskušana ili je možda nakratko isprobana, a zatim ostavljena po strani. U svakom slučaju, jedna od najmoćnijih metoda ponavljanja Božje istine kući je njezino navještavanje. Kao što Richard Baxter piše: “Oponašajte najmoćnijeg propovjednika kojeg ste ikada čuli” (Potraga za pobožnošću, 13). Koliko redovito stojite na propovjedaonici svoje duše tijekom svojih pobožnosti? Koliko često uzimate istinu u ruke i igrate ulogu proroka ili psalmista, ne za nekog drugog, već za sebe? Koliko često korite svoju nevjeru, objavljujete Božju utvrđenu istinu svojim promjenjivim osjećajima i nastojite propovijedati vatru u svoje hladno srce?

”Meditirat ću” 

Meditacija nije samo za gorljive, revne kršćane, već za one koji znaju da nisu takvi. Meditacija je za one koji, poput autora Psalama 119, mogu reći: “Zalutao sam poput izgubljene ovce” (Psalam 119, 176), bilo na dan, tjedan ili mjesec. Isti sklon lutanju psalmist četiri puta govori Bogu i sebi: “Razmišljat ću” (Psalam 119, 15; 27; 48; 78). Meditirat ću jer znam da je mom srcu potrebna toplina. Meditirat ću, jer znam kako lako zalutam. Meditirat ću, jer moram vidjeti Njegovu slavu. Meditirat ću, jer On jedini može ponovno oživjeti moje oduševljenje.

„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.“ (Psalam 1, 1-2) 

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: