Kako me je Bog spasio iz poligamnog kulta?

Kada ljudi pitaju moju suprugu i mene kako smo se upoznali, ono što neizbježno stupa na scenu tada je priča o tome kako nas je Krist pronašao. Neizbježno je od trenutka kada kažem: „Pa, zapravo smo se upoznali u mormonskom poligamnom kultu.“

Ljudi se počinju čuditi i pitaju se o čemu se ovdje radi. Njihova pitanja vode nas do toga da ispričamo naše svjedočanstvo o bezgraničnoj milosti. To je priča o sumnji, Božjoj vjernoj ljubavi, nekim preminulim prijateljima i o knjizi koju je napisao Tim Keller.

Kult

Rođen sam i odrastao kao Mormon. Svaki dio loze moje obitelji povezan je s temeljima ove religije. No kada sam imao 14 godina, moji roditelji otišli su iz glavne Crkve svetaca Isusa Krista posljednjih dana, kako bi se pridružili fundamentalističkoj crkvi Mormona. Postali su kritičari suvremenog Mormonizma, osuđujući sve promjene koje su nastale od dana Josepha Smitha. Kao poslušno dijete, slušao sam ih i postao sam uronjen u svijet koji je bio preplavljen scenarijima posljednjeg vremena.

Moj cijeli život bio je prožet pripremama za drugi Kristov dolazak. Radili smo zalihe hrane i streljiva. Obrazovanje izvan crkve bilo je zabranjeno, dok je crkva poticala ljude da vrlo mladi stupaju u brakove. Moja supruga i ja vjenčali smo se četiri dana nakon njezinog šesnaestog rođendana. Ono što bismo činili i kako bismo živjeli u potpunosti je kontrolirao prorok i vrhovnik kulta, za koga smo vjerovali da je Božja desna ruka. Kada bi on progovarao, to je bilo kao da je sam Bog govorio. Apsolutna poslušnost njemu određivala bi koliko smo vrijedni u Kristu.

Naš je kult vjerovao da smo samo mi Božji odabranici i da Kristov povratak ovisi o našoj pravednosti. Kada se vrati, vjerovali smo da će prvo doći k nama i dati nam božansku pomoć kako bismo mi mogli suditi svijetu. Uništili bismo mormonsku crkvu zbog mijenjanja doktrina koje je uspostavio Joseph Smith, a kada bi to bilo učinjeno, uništili bismo i ostatak svijeta zbog odbijanja naše verzije “evanđelja”.

Sumnja

Imao sam 20 godina kada sam počeo sumnjati u sve ovo. U našem zajedništvu postojali je proročanstvo koje je govorilo da će se Krist vratiti na određen dan. Prorok je rekao: „Tako je rekao Gospodin“, čime bi potvrdio istinitost toga. No Krist se nije vratio i polako sam se počeo pitati. S mojom sumnjom probudio se i strah. Ako bih bio u krivu, to bi značilo vječno prokletstvo. Nisam mogao poduzeti taj rizik te sam svoje sumnje stavio pod tepih i nastavio po starom.

No sumnja i strah primili su se za mene poput soka borovih iglica. Kada bih ga pokušao oprati, on bi samo postao ljepljiviji, što je na površinu donijelo osjećaje bespomoćnosti. Bio sam zarobljen. Otprilike šest godina nakon začetka mojih sumnji počeo sam vjerovati da Bog možda i ne postoji. Ako bih Ga svojim mislila razumski otjerati, onda to znači da je moj strah nerazuman. Potajno sam razmišljao o ateizmu, no bez obzira na sve moje pokušaje, nisam se mogao otresti duboke svjesnosti toga da me voli Stvoritelj, koji me želi natrag u Njegov dom.

Pomislili biste da bi me taj unutrašnji osjećaj ljubavi umirio, no on me samo razbjesnio. Zašto bi Bog koji me voli dopustio da patim? Bio mi je potreban jasan odgovor na temelju kojeg bih znao trebam li ostati u kultu ili trebam li otići. No prošle su još četiri godine bez odgovora, a strah je nastavio raditi kaos u mome srcu.

VIDI OVO: Poligamija u Bibliji: Zašto je u Starom zavjetu postojala poligamija?

Vjera

Jedne noći, na riječi moje mudre žene, pao sam na koljena. Zavapio sam: „Bože, ne mogu više. Ne mogu više učiniti niti jedan korak. Ne postoji ništa što mogu učiniti a da je dovoljno dobro za Tebe. Samo me nosi ondje gdje želiš da idem. Gotov sam. Prepuštam Ti se.“

Nakon što sam izustio ove riječi, preplavilo me shvaćanje nečega. Sve što sam znao o onome tko i što Bog jest bilo je utemeljeno na temeljima religije i djela. No za ovo se pokazalo da je jako podložno promjenama, da je nestalno i nepouzdano. Jedina stvar za koju sam znao da je pouzdana bio je Krist. To je bilo ono što bih vidio u Bibliji. Ako bih želio spoznati Boga, to znači da bih trebao izgraditi svoj temelj na osobi Krista. On sam bio je dovoljan.

Te sam noći predao svoj život Kristu i nakon što sam to učinio, sve se promijenilo. U mom hodu s Bogom pomogli su mi autori C. S. Lewis, Dietrich Bonhoeffer i Martih Luther.

Lewisa sam otkrio kroz svoju zadivljenost Tolkienovim fantastičnim svijetom. Bonhoeffera sam otkrio kada je moja supruga čula priču o njemu na televiziji. Luthera sam otkrio dok sam pregledavao ostale tri knjige, tražeći što bi mi moglo pomoći u boljem razumijevanju Biblije.

Tri tjedna nakon što sam otišao iz kulta, Bog mi je poslao još jednog čovjeka, živućeg pisca. Nikada prije nisam čuo za Tima Kellera, ali on je bio jedan od prvih živućih kršćana na čije spise sam naišao. Pročitao sam ”Razmetnog Boga”, dok sam se borio s procesuiranjem svog prošlog života kojeg sam živio dok sam bio u kultu. Pogodio me nepoznati pristup knjige poznatoj usporedbi. Bog me doveo u svoje kraljevstvo poput mlađega brata, ali i kao starijeg brata. Sve te godine činio sam sve ”ispravne stvari” radi svoje vlastite sigurnosti i spasenja. Bio sam usredotočen sam na sebe i bio sam religiozna osoba. Tijekom čitanja Kellerove knjige, otkrio sam da istinsku slobodu i prihvaćanje možemo pronaći samo u pravednosti našeg Spasitelja, koji nas voli i koji je dovoljan.

Kroz sve ove stvari, Bog je u svojoj neograničenoj ljubavi, iščupao moju obitelji iz mračnoga mjesta i doveo nas je u svjetlost. Dao nam je novi identitet u Isusu Kristu. Slava Bogu na takvom milosrđu.

Autor: Jarod Larson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.