Bog nam zasigurno daje više nego što možemo podnijeti. A to čini da se “ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve” (2. Korinćanima 1,9).

Sljedeći put kad vam netko kaže da nam Bog ne daje više nego što možemo podnijeti, ukažite im na Knjigu o Sucima, poglavlje 7. Bog je naložio Gideonu da više od 100 tisuća neprijateljskih vojnika napadne sa samo svojih 300, što je u kategoriji “više nego što možeš podnijeti”. Zamislite kako su se Gideon i njegov sluga, Pura osjećali pokušavajući se uhvatiti u koštac sa nemoguće izvedivim zadatkom za čovjeka.

Stojeći na rubu brda Gilboe, Gideon je gledao preko Jizreelske ravnice, koja se protezala ispod njega sjeverno prema brijegu More. Dolina je bila puna šatora, koji su vrvili sa preko 100.000 midjanskih vojnika.

Tog jutra Gospodin je procijenio da je izraelska vojska od 32.000 vojnika prevelika da bi se suočila sa Midjancima. Izraelci bi se precijenili više nego što treba kad bi im Bog dao pobjedu. Tako je Gideon poslao kući one koji su se bojali. Kad je 22.000 njih odstupilo, Gideon je morao umiriti svoj vlastiti strah. Sada je Izrael bio brojčano nadmašen u omjeru snaga deset naprama jedan. No, Bog je bio sa njima, a vojska je već prevladala takve neobične situacije i prije.

Neobično, Gospodin je još uvijek smatrao da je previše vojnika u korist Izraela. Pa je u poslušnosti Gospodinovim uputama, Gideon doveo svoju malu, žednu vojsku do izvora Harod. A svojem slugi, Puri dao najčudniju naredbu u njegovoj kratkoj vojnoj karijeri: “Nadgledaj ljude dok piju. Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu.”

Gideon je nadzirao selekciju, ali kad je vidio da je tako malo izabranih dozvolio je Puri da završi brojanje, i popeo se natrag na Gilbou kako bi molio i razmislio.

Nije prošlo puno vremena da se Pura pojavio. “I koliko ih je ukupno?”

“Tri stotine, gospodine”, rekao je Pura.

Gideon se u sebi smijao. “Tri stotine.” Pogledao je prema gomili ljudi u dolini i ništa nije govorio na trenutak. “To je manje nego što sam očekivao.”

“Da, gospodine”, rekao je Pura. “No, srećom, tri stotine ne umanjuje puno našu snagu.”

Gideon je duboko udahnuo. “Ne, Pura. Ne smanjujemo vojsku za tri stotine. Oni su vojska. Ostali su višak.”

Pura je zbunjeno stajao na trenutak i gledao Gideona. “Tri stotine ljudi su vojska?”

Gideon je lagano kimnuo, gledajući na brojne Midjance u dolini Jizreel.

“Ali to nije vojska! Toliko bi ih trebalo čuvati vojnu opremu!”

Pura je stao pokraj Gideona. Zajedno su gledali deset puta veće kolone dimova vatre od kuhanja nego što su sada imali vojnika. Pura je zamahnuo glavom i rekao: “Čak i da smo svi snažni, tri stotine ne može savladati 100.000.” Zastao je. “A nismo snažni.” Opet je zastao. “A njih dolje ima više od 100.000.”

Obojica su šutjeli neko vrijeme. U tišini, Gospodin je govorio Gideonu: “S one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.”

Zatim je Gideon rekao Puri: “Tijekom Izlaska, koliko je snažnih muškaraca bilo potrebno da uništi Egipat i njegovu vojsku ili da razdvoji Crveno more?”

Pura je kratko razmislio. “Nijedan.”

“Koliko ih je bilo potrebno da se sruše Jerihonske zidine?”

“Nijedan.”

“Koliko ih je bilo potrebno da se nahrani dva milijuna naših ljudi u pustinji svaki dan četrdeset godina?”

“Nijedan. Shvatio sam što želite reći.”

“U povijesti našeg naroda, najmoćniji nisu bili snažni ratnici”, rekao je Gideon. “Najmoćniji su bili oni koji su vjerovali u Gospodina i bili mu poslušni, bez obzira koliko su se situacije činile nemoguće. On nam je obećao da će Midjanci biti poraženi. On je izabrao samo tri stotine nas. Mi ćemo poslušati, On će djelovati. A kad Midjanci padnu svima će biti jasno tko ih je porazio.” Tada je pogledao Puru i nasmiješio se. “Možda nas Gospodin treba da samo čuvamo njegovu opremu!”

Pura se nije smijao. Samo je odgovorio: “Da otpustimo druge?” Gideon je kimnuo.

Kasnije te noći, u malom taboru, Gideon je ležao i molio. Svaki plan da se mobilizira 300 nasuprot 100.000 činio se apsurdnim.

Odjednom, bio je svjestan Božje prisutnosti. Sjeo je, a srce mu je ubrzano kucalo.

Gospodin je rekao: “Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš na tabor.”

Gideon je probudio Puru i šapnuo: “Idemo.”

“Gdje idemo?”, Pura je uzvratio, i brzo ustao.

“Do midjanskog tabora, samo ti i ja. Gospodin nam želi nešto pokazati.”

Tiho su se došuljali do prvih midjanskih taborskih straža, prekrivenih oblacima, i vidjeli dvojicu nepažljiva stražara kako razgovaraju. Samo što su se približili da bi ih mogli čuti, jedan je rekao: “Imao sam čudan san večeras prije nego sam se probudio na dužnost.”

“Ispričaj mi”, drugi je rekao.

“Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.”

Drugi stražar ga je uznemireno pogledao i rekao: “Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.”

Gideon i Pura su jedan drugog zaprepašteno pogledali.

S obnovljenom vjerom, Gideon i Pura vratili su se u tabor, probudili svoju malu vojsku i pokrenuli noćni napad. Ovo je među Midjancima stvorilo paniku, pa su zbunjeni jedni na druge krenuli mačem. Počeli su bježati. Nijedan od tri stotine Gideonovih vojnika u bitci nije poginuo. Bog je dozvolio više nego što su mogli podnijeti kako bi ih prisilio da se u potpunosti oslone na Njega.

Kad smo suočeni sa nemogućom situacijom ili iskušenjem, Gideonovih tri stotine nam propovijeda da “spasenje….dolazi od Gospodina” (Psalam 37,39), i “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rimljanima 8,31). Ovo nisu obične fraze. Bog zaista želi da sve u cijelosti podložimo ovim snažnim istinama kako bi nam dao više od pobjedničkog pouzdanja i mira (Rimljanima 8,37), bez obzira sa čim se suočavali.

Nije pretjerivanje reći da je Gideonova pobjeda ništa u odnosu na naše grijehe koje je Isus porazio na križu. U usporedbi sa nadvladavanjem Božjeg gnjeva nad našim grijesima, pobjeda nad 100.000 Midjanaca je bila veoma mala. A ako Bog “ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rimljanima 8,32).

Bog nam zasigurno daje više nego što možemo podnijeti. A to čini da se “ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve” (2. Korinćanima 1,9). Ako ste suočeni sa nadmoćnim protivnikom ili nevoljom, i pitate se kako je moguće da vas Bog izvuče i djeluje u vašu korist (Rimljanima 8,28), tada budite hrabri. On vam daruje radost dok proživljavate stvarnost Knjige o Sucima 7, Rimljanima 8, i 2. Korinćanima 1.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Vesna L.