David je često u svojim psalmima pisao o slomljenosti. Govorio je o Božjoj blizini onima koji su slomljeni: “Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti” (Ps 51,19). “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava” (Ps 34,19).

Kakva nevjerojatna obećanja je naš Gospodin dao onima koji su slomljeni u duhu! On jamči da će biti sa svima onima koji su slomljeni te oživjeti njihova srca.

Postoji fizička slomljenost koja je rezultat ljudskog očaja. Govorim o bolnom gubitku, emocionalnoj boli, patnji koja dolazi od tjelesnih nevolja. Međutim, slomljenost o kojoj se ovdje govori nešto je drugo od ljudskog očaja. Ovdje se govori o duhovnoj slomljenosti.

Najvjernija slika duhovne slomljenosti nalazi se u Luki 19. U tom odlomku Isus jaše na magaretu u Jeruzalem:

“Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče;: ‘Kad bi i ti u ovaj dan (vrijeme) priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima” (Lk 19,41-42).

Što je bio izvor Isusove agonije? Rečeno nam je da Krist “k svojim dođe, ali ga njegovi ne primiše” (Iv 1,11). Isus je vapio: “Kad biste samo prihvatili stvari koje sam vam rekao! To bi vam donijelo moj mir, moje blagoslove, moju nadu i moju svrhu za vaše živote.”

Evo razlike između nas koji smo našli utočište u Kristu i mnoštva koje je izgubljeno: oni su odbacili svoje izbavljenje. Ali svaki vjernik zna da postoji Jedan kome se možemo obratiti. Mi imamo izvor kamo poći po snagu i utjehu, jer mi vjerujemo da je Isus ono što tvrdi da je.


Autor: David Wilkerson