Bog udara one koje voli i naudi onima koje želi sačuvati. Bog ne disciplinira sotoninu djecu, već svoju vlastitu. (Hebrejima 12, 8)

Jedna od stvari kojih se najbolje sjećam u svom kratkom razdoblju kada sam išao u crkvu, bila je poruka koja je prekrivala zid: „Pripremi se za susret sa svojim Bogom“! Ta poruka se najviše isticala. Ako ju netko ne bi vidio, to bi značilo da je ta osoba slijepa. Čak i ako je niste željeli vidjeti, upadala vam je u oči. 

Sa svakim odvraćanjem pozornosti od propovijedi vidio sam tu poruku. Kada mi je pažnja prilikom molitve počela jenjavati vidio sam ju. Molio sam snažnije, pjevao sam glasnije i bolje sam slušao zbog te neizbježne zapovjedi, koja je bdjela nada mnom poput čuvara iz tornja. 

Mučne pozivnice

Također se sjećam dana kada sam skupio hrabrosti potražiti te kobne riječi. Na zidu je pisalo Amos 4, 12. Započeo sam sa 6. stihom, gdje je Bog ove riječi govorio svome narodu: 

Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni” – riječ je Jahvina. “Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al` ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se – na koje ne pustih kiše – sasušilo. Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni” – riječ je Jahvina. “Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni” – riječ je Jahvina. “Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu kao plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni” – riječ je Jahvina. “Obarah vas ko što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste kao glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni” – riječ je Jahvina. “Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga“! (Amos 4, 6-12) 

Pripremi se za susret sa svojim Bogom. To nije bio poziv na nedjeljnu službu. To je bio zastrašujući poziv za preljubnike, koji se trebaju pripremiti na susret sa svojim ljubomornim Ocem u sudu. No, to samo me nije plašilo. Sve ono što je Bog učinio prije ovog velikog upozorenja me je prestravilo. 

Jeste li to opazili? 

Bog je žudio za time da Mu se Izrael vrati i što je učinio? Dao im je čistoću zubi, što znači da ih je izgladnio, nije dopustio da na njih padne kiša, uništio je njihovu ekonomiju, nije im dao hranu i vodu, uništio je njihove vinograde, pustio je bolesti na njih, pobio je njihove mlade vojnike, uništio je njihove vojske i raspršio njihove konje. Zapovjedio je plamenu neka poždere njihove gradove. Bog je na njih bacio nevolje kako bi Ga oni mogli tražiti. 

Odbili su. S obzirom na to da niti jedna od tih nevolja nije natjerala narod da traži Boga, Bog je odlučio otići kod njih. Pripremite se za susret sa svojim Bogom. 

Žešći nego što smo to očekivali 

Je li taj prizor nekompatibilan s onim Bogom kojeg vi štujete? Bogom koji bi vam, iz ljubavi prema vama, mogao nauditi kako bi vas spasio? Ljubav koja je probiti, slomiti i uzrokovati vaše patnje, kao kod stručnog kirurga, kako bi vas spasio? Koliko bi se crkava ispraznilo kada bi ovaj stih došao do propovjedaonica, pomislio sam. 

Mnogi su zadovoljni time što se Božja ljubav sastoji samo od nježnih ljubaznosti i dobrote. Oni žele da Božja ljubav zadovoljava njihovu trenutnu sreću, jer ta je sreća samo ono što ti ljudi traže. Neki zamišljaju da je nježnost neodvojiva osobina od Boga. Nježnost prema našim snovima. Nježnost prema našim željama. Nježnost prema našim bankovnim računima i grijesima. Taj ”bog ljubavi” ne treba čudesa da bi ga se štovalo; i ateisti vole ovakve bogove. 

No, Božja ljubav, kakvu pronalazimo u Bibliji, je vatra koja proždire bezvrijednost, sječivo koje oblikuje, vječan zagrljaj koji istiskuje sve što se protivi Bogu, oštar skalpel koji želi dati stvaran život i snažnu radost koja nadilazi grob. Takva ljubav za cilj ima puno više toga od naše udobnosti, zdravlja ili sigurnosti u ovome životu. Takva ljubav je oštrija i dublja više nego što to često puta zamišljamo, bolja i snažnija nego što to često želimo. Takva nam ljubav može nauditi i takva nas ljubav može ubiti. 

On prekorava one koje voli

Božja ljubav ne leti oko naših potreba. Bog za nas želi najbolje, ne najlakše. Njegova ljubav, opasna, ljubomorna i posesivna, je takva ljubav koja će nas neprestano ranjavati kako bi nas spašavala. 

Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli“. (Hebrejima 12, 5-6) 

Stega ovdje može značiti i prekoravanje ili udaranje. To je nešto što se treba izdržati. Nešto neugodno i vrlo bolno. Nešto što nitko ne želi. Nešto za što smo kušani da to prezremo. Nešto što ne djeluje nježno, ljubazno ili ispunjeno ljubavlju. No udaranje je baš to. Pogledajte na tekst. 

Bog udara one koje voli i naudi onima koje želi sačuvati. Bog ne disciplinira sotoninu djecu, već svoju vlastitu. (Hebrejima 12, 8) Takve neželjene korekcije, takvi znaci posvojenja, dovode do toga da budemo ”sudionici Njegove svetosti” i da uživamo u ”mirnim plodovima pravednosti”, koji nas vode do vječnog života. (Hebrejima 12, 10-11) 

Njegova ljubav ima oštre rubove, ne kako bi nas uništio, već kako bi nas odrezao od svega onoga što prijeti Njegovoj ljubavi. Sve ono što često puta zamišljamo kao pokazatelje da je Bog s nama nezadovoljan, da nas ne voli ili da Mu se gadimo, zapravo su dokazi Njegove ljubavi prema nama. Kao što to Calvin objašnjava: 

„Neprocjenjiva je to utjeha, da je kazna po kojoj naši grijesi bijahu pročišćeni su dokazi, ne Božje ljutnje koja je usmjerena na naše uništenje, već pokazatelj očinske ljubavi, koja je u isto vrijeme tu za naše spasenje, je Bog je ljut na svoje sinove, za koje ne želi da propadnu“. 

Bog ne želi dopustiti da propadnemo. Kada lutamo prema našim liticama, on nas usmjerava svojim štapom prema nebesima. Ono što djeluje kao slava ”boga ljubavi”, kada su ljudi prepušteni sami sebi, zapravo je Njegov gnjev, koji znači da je Bog odustao od tih ljudi. (Rimljanima 1, 24; 26; 28) 

Može li čak i smrt biti znak ljubavi?

Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni“. (1. Korinćanima 11, 30; 32) 

Božja ljubav nije takva da sjedi mirno, zadovoljno i promatra kako odlazimo u naše uništenje. Ona ne promatra sa strane gledajući kako se Njegova Mladenka ponaša kao prostitutka. Božja ljubav nas pronalazi. Otkupljuje nas. Pere nas i mijenja nas. Disciplinira nas i ponekad nas ubija. 

Takva ljubav došla je nepozvana od strane nekih Korinćana. Oni su počeli jesti Gospodnju večeru na način koji ne dolikuje. Nisu sami sebe ispitivali. Jeli su i pili svoj sud. Kako je Bog reagirao? „Zato su mnogi od vas“, odgovara apostol, „bolesni i slabi, a neki su umrli“. Neki su se razboljeli zbog Božje discipline. Neki su bili slabi. Drugi su umrli. Pogrebi su bili održani jer je Bog disciplinirao svoju crkvu. 

Zašto bi nas Bog disciplinirao, čak do smrti? „Kako ne bismo bili osuđeni zajedno sa svijetom“. Postoji nešto gore od smrti. Božja ljubav ponekad zaustavlja naš dah kako bi spasila naše duše. Takva ljubav, za razliku od naših plitkih percepcija, je ocean, koji buja i koji je prekrasan. Kada bi nas Bog volio kao što volimo sami sebe, bili bismo izgubljeni. 

Biti voljen od Boga

Oh, prekrasna, strašna Božja ljubav. Bog je toliko ozbiljan oko ispunjavanja svoje volje, da ih je izgladnio kako bi ih hranio zauvijek, da ih je ubio sada kako bi ih mogao zadržati zauvijek. Njegovi Ga neprijatelji mogu nazivati čudovištem, no Njegovi sveci pjevaju: „Jer je milost tvoja više od života; tebi pjevaju slavu usne moje“. (Psalam 63, 3) 

Biti voljen od Boga znači biti učinjen svetim, biti odjeven za nebesa, biti prikladan za vječnost, biti proveden kroz zavijajući vjetar ovoga svijeta, preko divlje rijeke Jordan i siguran unutar Obećane zemlje novoga stvorenja. Takva nas ljubav neće poštedjeti udaraca, ogrebotina i krvarenja, koji nas pripremaju za Njegovu prisutnost. 

„Tražiti da Božja ljubav bude zadovoljna s onime kakvi jesmo znači tražiti od Boga da prestane biti Bog; jer Bog je ono što On jest, Njegova ljubav mora, u prirodi stvari, biti usporavana i odbacivana od ponekih mrlja našeg trenutnog karaktera, a zbog toga što nas On već voli, Bog mora djelovati kako bi nas učinio dostojnima ljubavi“. (C. S. Lewis, Problem boli) 

Bog čini upravo to. Nakon što nam je oprostio, Bog nas čini prekrasnima. Bog osmišljava okolnosti i sve stvari radi na dobro, svaku ranu zbog naše radosti i zbog naše vječne slave, kako bismo bili nalik Njegovom Sinu. (Rimljanima 8, 28-29) 

Božja ljubav prihvaća Božju djecu ondje gdje su ona trenutno, jer On je umro za nas dok smo bili bezbožni. Bog nas čini vrijednima Njegove ljubavi, ne mi sami. No Božja ljubav, kada nas pronađe, neće nas ostaviti tu gdje smo sada; određeno nam je da budemo sveti i bez ljage pred Njime u ljubavi. 

Svim svojim srcem i dušom

Ipak, to ne ukazuje na to da Bog blagoslivlja i prekorava sve ljude na jednak način, kao niti to da je Bog ravnodušan u našim bolima i patnjama. Baš suprotno. Usred svoje velike tuge zbog Božjeg odbacivanja Izraela, Jeremija nas podsjeća: 

Jer Gospodin neće odbaciti zauvijek; jer ako ožalošćuje, on je pun nježnosti, prema svojoj velikoj dobroti; jer nerado on ponižava i ožalošćuje ljude“. (Tužaljke 3, 31-33) 

Bog nas ne ranjava iz svoga srca, što znači da On ne uživa u tome što nas ranjava. Bog nije poput nekog dječačića koji mikroskopom pali malene crve. Čak i kada Bog na nas stavlja teške nevolje, On to ne radi u radosti. Umjesto toga, Jeremija na ovakav način opisuje svoje srce: 

I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom“. (Jeremija 32, 40-41) 

Takva ljubav, jedina ljubav koja je dovoljno jaka kako bi nas spasila od pakla, čini nas prihvatljivima u Njegovim očima, kako bi mogao uživati u nama za vječnost i ona nas ne ostavlja usamljenima u našim grijesima i tijelima osuđenima na propast. Božja ljubav stavlja strah u nas kako se ne bismo odvratili od Njega. Bog želi da mi budemo ondje gdje je On; On to želi svim svojim srcem i dušom. 

Bog je svome narodu dokazao koliko je nepronicljiva dubina Njegovog srca jednom zauvijek kada je Isus Krist došao, kako bi podnio Božji gnjev za naše grijehe. Ne bi nas trebalo iznenaditi to što nas je Bog želio uništiti zbog naših grijeha; trebalo bi nas iznenaditi to što je za naše grijehe usmrtio svoga Sina. Bez obzira na to kako nas Bog poželi odgajati, čak ni najteži udarci ne dolaze zbog naših grijeha. Jer Bog je toliko volio cijeli svijet da je dao svoga jedinoga Sina. 

Autor: Greg Morse; Izvor: DesiringGod.org

PROČITAJTE JOŠ: