Božje metode: Zašto Bog djeluje na tajanstvene načine?

Bog djeluje na načine koji se često smatraju “tajanstvenima,” to jest, Božje metode ljude često zbune. Zašto bi Bog rekao Jošui i djeci Izraelovoj da tjedan dana obilaze grad Jerihon? (Jošua 6, 1-4)

Kakva bi korist mogla doći od uhićenja i premlaćivanja Pavla i Sile bez razloga (Djela 16, 22-24)? Zašto bi Bog dopustio Joni Eareckson, nadarenoj, živahnoj tinejdžerici, da joj slomi vrat u ronilačkoj nesreći i ostatak života provede u invalidskim kolicima?

Tajna Božjih načina djelovanja

Procesi koje Bog koristi, uzajamno djelovanje ljudske slobode i Božje suverenosti i Božji konačni sažeci, daleko su izvan onoga što ograničeni ljudski um može razumjeti.

Biblija i svjedočanstva kršćana kroz stoljeća prepuni su istinitih priča o tome kako je Bog preokretao situaciju za situacijom, problem za problemom, život za životom; i to često čini na najneočekivanije, zapanjujuće i neobjašnjive načine. 

Biblijski primjeri Božjih tajanstvenih načina djelovanja

Josipov život izvrstan je primjer tajanstvenog načina na koji Bog ponekad djeluje (Postanak 37, 1-50; 26). U Postanku 50, 20 Josip kaže svojoj braći: „Što se vas tiče, vi ste željeli zlo, ali Bog je to okrenuo na dobro.“

U ovoj izjavi Josip sažima svoje životne događaje, počevši od zla koje su mu braća učinila i završavajući njegovim priznanjem da je sve to bio dio Božjeg dobrotvornog plana za spašavanje Njegovog zavjetnog naroda. (Postanak 15, 13-14)

U Kanaanu, gdje su se naselili Abrahamovi potomci, hebrejski narod, bila je glad. (Postanak 43,  1), stoga ih je Josip doveo iz Kanaana u Egipat. (Postanak 46, 26-27)

Josip je cijelom svom narodu osigurao hranu, jer je postao upravitelj Egipta i bio zadužen za kupnju i prodaju hrane. (Postanak 42, 6)

Zašto je Josip bio u Egiptu? Njegova su ga braća prodala u ropstvo otprilike 20 godina ranije, ali sada je njihovo preživljavanje ovisilo o Josipu. (Postanak 37, 28)

Ova je ironija samo mali dio onoga što se dogodilo u Josipovom životu; Božji paradoksalni pokret jasan je kroz cijelu Josipovu povijest.

Da Josip nije bio upravitelj nad Egiptom i da nije ondje preselio svoju rodbinu, ne bi bilo Mojsijevih priča, niti izlaska iz Egipta 400 godina kasnije. (Izlazak 6, 1-8)

Da je Josip mogao odlučiti u vezi toga hoće li ga braća prodati u ropstvo, razumno je pretpostaviti da bi rekao “ne”.

Da je Josipu opet bila dana mogućnost da odluči hoće li biti zatvoren zbog lažnih optužbi (Postanak 39, 1-20), vjerojatno bi i na to rekao “ne”.

Tko bi dragovoljno odabrao takvo zlostavljanje? Ali u Egiptu je Josip uspio spasiti svoju obitelj, a zbog događaja iz tamnice otvorila su mu se vrata da postane upravitelj cijele zemlje. 

Bog sve zna – od početka do završetka

Bog “objavljuje završetak od početka” (Izaija 46, 10-11) i možemo biti sigurni da svaki događaj u životu vjernika služi ostvarivanju konačnog Božjeg plana. (Izaija 14, 24; Rimljanima 8, 28) U našem umu načini kako Bog dirigira izvanrednim događajima, koji se događaju u našem životu i kroz koje prolazimo, mogu se činiti nelogičnim i izvan našeg razumijevanja.

Međutim, hodamo po vjeri, a ne po onome što vidimo. (2. Korinćanima 5, 7) Kršćani znaju da su Božje misli iznad naših misli i da su Božji načini iznad od naših: „…kao što je nebo iznad zemlje.“ (Izaija 55,  8-9)

Zahvalnost i misterij Božjih načina

Lako je biti ispunjen zahvalnošću kada prvi put ispovijedamo Krista, jer bogatstvo Božje milosti i milosrđa vrlo jasno blista u trenutku kad izađemo iz tame grijeha i u svjetlost Kraljevstva.

Međutim, s vremenom, dok hodamo s Isusom i kako se suočavamo sa svakodnevnim životnim borbama, može biti teško održati duh zahvalnosti, kakav smo prikazivali nedugo nakon obraćenja. Trebamo podsjetnike na sve što je Krist učinio za nas kako nikada ne bismo zaboravili našu potrebu iskazivanja zahvalnosti i kako ne bismo zaboravili blagoslivljati Boga zbog svega što je učinio. 

Pavao nas podsjeća na to u Efežanima 1, dok u Efežanima 1,  8-9 apostol govori da nas je Stvoritelj spasio Isusovom krvlju, ne samo spasio od svog gnjeva, nego da oprost nije jedini dar kojeg smo dobili kroz Spasitelja. (Efežanima 1, 1-7)

Ta bi milost bila više nego dovoljna, ali u Kristu je Otac dao oprost grijeha „u svoj svojoj mudrosti i pronicljivosti.“ (Efežanima 1,8)

Ne treba nam samo oprost grijeha kako bismo mogli postati vjerni učenici našega Gospodina, nego i spoznaja o tome kako trebamo živjeti u svjetlu statusa oproštenosti; u slobodi bez iskorištavanja Božje milosti i pretpostavljanja o Njegovoj milosti. (Rimljanima 6, 1-14; 1. Petrova 2, 16)

Mudrost i uvid, koji su potrebni za izvršenje ove teške zadaće, dobili smo od Isusa (Efežanima 1, 8), ali to ne znači da tu mudrost uvijek provodimo u praksi, jer Pavao u Efežanima 1, 17 traži umnažanje spoznaje koje smo dobili o Isusu. 

Da bi mudrost i uvid bili učinkoviti, moraju se njegovati, a mi njegujemo ono što nam je Gospodin već dao u Isusu molitvom, proučavanjem Njegove Riječi, zajedništvom i drugim sredstvima milosrđa. (Kološanima 1,  9-11;  2. Timoteju 2, 16; Filemonu 4-7)

Ako prestanemo njegovati ovu mudrost, možemo izgubiti sposobnost korištenje iste, baš kao što je Salomon počeo tražiti mudrost, ali kasnije pao u ludost. (1. Kraljevima 3, 1-15;  11, 1-43)

Kroz izlijevanje mudrosti i uvida na nas, Bog nam je također objavio „tajnu svoje volje.“ (Efežanima 1,9) Otajstvo Božje volje je Njegov plan otkupljenja svoga naroda smrću i uskrsnućem Njegovog Sina, što je način spasenja kojeg ne možemo razaznati prirodnim putem, nego kojeg možemo samo primiti vjerom dok dobivamo navještaj Božje Riječi. (1. Korinćanima 1, 18-25)

U ovome vremenu kao da nedostaje mudrosti, ali Pavao nas uvjerava da imamo mudrost potrebnu za život za Krista, kao dar božanske milosti. 

Duh Sveti koji prebiva u nama podsjeća na ovu mudrost dok molimo, razmišljamo o Njegovoj Riječi i nastojimo primijeniti Božje zapovijedi u praksi. Stoga ne smijemo zanemariti molitvu te trebamo vjerno i redovito čitati Bibliju. 

Problem zla i življenja po vjeri 

Jedno od najtežih pitanja i za kršćane i za nekršćane odnosi se na razumijevanje zašto zlo postoji u svijetu. Filozofije, teologije i teorije koje su se razvile kao odgovor na problem zla, postoje otkako postoji i sam čovjek.

Čovjekova opsesija istraživanja podrijetla zla ima svoj korijen: rajski vrt. Tamo vidimo da je čovjek po prirodi i svojim izborom postao grješnik. (Psalam 3; Rimljanima 3)

Čovjek je u cijelosti korumpiran grijehom, od začeća u maternici do posljednjih dana života na Zemlji. U vrtu je ljudima rečeno neka ne jedu sa stabla spoznaja dobra i zla.  Umjesto poslušnosti prema toj zapovjedi i umjesto da je u to uputio Evu, čovjek se odrekao svoje odgovornosti. Dakle, čovjekov pad je apsolutan i poguban ne samo za Adama, nego i za sve nakon Adama.

Zato je Drugi Adam, Isus Krist, morao doći umrijeti za grijehe i grješnike i nakon toga uskrsnuti. Samo kroz Drugog Adama, Isusa Krista i Njegov bezgrešni život, smrt, pokop i uskrsnuće, čovjek može dobiti svojih grijeha. Čovjeku se može oprostiti samo zato što je žarki bijes Boga Oca bačen na Sina, kada je bio pribijen na križu. Na križu je čovjekov grijeh prebačen na Krista. A također se samo zahvaljujući Kristovom smrću i uskrsnuću, čovjek može jedino i u potpunosti pomiriti s Bogom. 

Živimo u svijetu loših vijesti. Od medijskih izvora, do blogova i objava na društvenim mrežama, naš je svijet usredotočen samo na svoje probleme. Nema vremena ugledati se na Boga. Također nema ni puno potrebe za Bogom.

U svim raspravama o problemu zla, pravde, pa čak i patnje u našem svijetu, mi smo ti koji su u središtu, umjesto Gospodina. Čovjek je u svom prirodnom stanju neprijatelj protiv GOSPODINA. Ratovi, ekonomski neuspjesi, nepravde itd., sve to ima svoje korijene u čovjekovom padu, u Edenskom vrtu. No, ovdje postoje sjajne vijesti, bez obzira na to imate li rak, jeste li pobacili, suočavate li se s nekom bolešću, smrtnim slučajevima u obitelji ili drugim vrstama nesretnih situacija.

Dobra vijest je da u Isusu imamo Gospodina i Spasitelja, koji je potpuno bezgrješan i čije smrt i uskrsnuće daju oprost te osiguravaju novi, vječni život, s Voljenim Ocem.

Autor: Dave Jenkins; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: