Josip je bio čudesan čovjek pun strpljenja, poštenja i karaktera – najdraži sin Jakova i Rahele. U ovom članku donosimo važne stvari koje trebate znati o njegovom životu.

Biblijska priča o Josipu jedna je od mojih omiljenih, jer osjećam kao da ga prilično dobro mogu razumjeti. Josip je kao mladić imao san od Boga, i umjesto da se taj san ostvario onim putem koji je Josip zamislio, morao je proći kroz hrpu obilaznica, a njegov život se završio puno drugačije nego što je, sigurna sam, on to očekivao.

Iako nikad nisam bila prodana u roblje ili bila nezakonito zatočena, imala sam život koji se odvijao drugačije nego što sam zamišljala, i koji je išao u naizgled suprotnom smjeru od snova koje je Bog stavio u moje srce.

Nedavno sam ponovno pročitala Josipovu priču i zagledala se u stvari malo dublje kako bih saznala više o ovom mladiću, kao i o tome kako se nosio sa svime što je morao proći. U tom procesu naučila sam nekoliko stvari o njemu koje ranije nisam znala niti razumjela.

1. Josipova bol bila je ključ njegove veličine

Josip je bio najdraži sin, zato što je bio prvorođeni sin Jakovljeve prave ljubavi, Rahele. Jednog dana, Jakov je dao Josipu na poklon poseban ogrtač, odnosno tuniku. Ova haljina bila je lijepa, okićena, imala je duge rukave i bila dugačka do gležnjeva.

VIDI OVO: Jakov i Rahela: Najljepša ljubavna priča iz Biblije

Za usporedbu, Josipova braća vjerojatno su imali tunike kraćih rukava, koje su im omogućavale da lakše rade svoje fizičke poslove. U svojoj knjizi Josip: čovjek pun integriteta i oprosta, Charles Swindoll piše: „Dajući Josipu ovaj ukrašeni dugački kaput, što je također bio simbol plemstva u to vrijeme, njegov otac je bez stida implicirao, ’Možeš nositi ovaj prekrasan komad odjeće jer ne moraš raditi poput one tvoje braće.’“

Pretpostavljam da ova haljina nije bila prvi dar koji je Josip dobio, a koji je očigledno istaknuo naklonost koju je njegov otac gajio prema njemu. Josip je vjerojatno bio razmažen i mažen cijeli svoj život, do tog kobnog dana kada je bio prisiljen napustiti očevu naklonost i blagoslove.

Ljubomora njegove braće taložila se i na kraju ih je toliko svladala da su jednog dana bacili Josipa u jamu i na kraju ga prodali u roblje. Kakav kraj razmaženog djetinjstva! Nakon što je Josip pripao stranim ljudima koji su platili da ga posjeduju, dani kada je bio omiljen i mažen bili su prošlost.

Ali je Gospod bio s Josipom te on posta uspješan čovjek. I bijaše u domu svojega gospodara Egipćanina.“ (Postanak 39,2, naglasak dodan).

Josip je morao naučiti raditi jer više nije bilo tate od kojeg je imao privilegije. Ljepota je u tome što je Josip radio, i to naporno. Vidimo da su Josipovi darovi upravljanja i nadzora napredovali po tome kako se prema njemu Potifar ophodio: „Tako je sve što je imao prepustio Josipu u ruke te se nije ni za što brinuo, osim za kruh što ga sâm blagovaše“ (Postanak 39,6). Vidimo kako su se Josipove radne navike i darovi razvijali dok je naporno radio te postao nadglednik zatvora u kojem je bio, i na kraju upravitelj cijelog Egipta!

Na kraju, Bogom dani Josipovi darovi uprave i nadzora su ti koje je Bog upotrijebio da sačuva Josipovu obitelj i cijeli narod Egipta od gladi. Prolazak kroz bol zbog gubitka svog statusa ’izabranog sina’, i činjenica da je morao raditi kako bi se uzdržavao jedini su razlozi iz kojih su Josipovi darovi bili u mogućnosti razvijati se i rasti u njegovom životu. Da nikada nije imao teškoću toga da bude prodan u roblje, nikada ne bi imao prilike upotrijebiti dar i stoga nikada ne bi spasio svoju obitelj.

VIDI OVO: Zašto se Josip obrijao prije odlaska pred faraona?

2. U vrijeme kada mu je bilo najteže Josip je služio drugima

Josipov život bio je ispunjen onim što bismo na prvi pogled nazvali poteškoćama, ali to su zapravo bile situacije kroz koje je sazrio, bio iskušan i na kraju osposobljen da se kroz njega pokaže Božji plan. U jednoj od tih problematičnih situacija vidimo istinski, plemenit lik koji je bio srž toga što je Josip bio. Nakon što je nepravedno optužen za kazneno djelo koje nije počinio, Josip se našao u zatvoru. Jednog dana s njim su se u zatvoru našla dva čovjeka: faraonov glavni pekar i njegov glavni peharnik.

Budući da je Josip bio odgovoran i vješt, u konačnici je bio postavljen za nadzornika toj dvojici zatvorenika. Kako je imao ovu vrstu autoriteta, Josip ih je mogao lako ugnjetavati i biti nepristojan i bez poštovanja. Umjesto toga, vidimo da je Josip bio ljubazan i suosjećao s njima, slušajući ih i pomažući im.

I jedne noći njih dvojica — peharnik i pekar kralja egipatskoga, koji bijahu zasužnjeni u tamnici — usnuše san. Svaki usnu svoj san i svaki san imaše svoje značenje. A ujutro dođe k njima Josip da ih pogleda; kad gle, oni bijahu snuždeni. Tada upita faraonove dvorane koji bijahu s njim u zatvoru u kući gospodara njegova govoreći: ‘Zašto su vam danas lica smrknuta?’“ (Postanak 40,5-7).

Možete li zamisliti da ste nepravedno optuženi i bačeni u zatvor, a sve što ste pokušali činiti jest služiti Bogu vjerno i pošteno? Tada se neki drugi zatvorenici, koji su vjerojatno zapravo krivi za neko kazneno djelo, žale i gunđaju pred vama o svojoj nevolji (ovo je moja interpretacija, no ovo je lako mogao biti slučaj).

Moja prva reakcija bila bi da se nemaju radi čega žaliti te bi im objasnila stanje mojih okolnosti i pokazala im zašto je meni toliko mnogo teže nego njima.

Ali ne i Josip! Ispružio je ruku i zapravo ponudio sebe kao rame za plakanje. Tada ne samo da je slušao o njihovim nevoljama, već je također ponudio da riješi njihov problem tumačenja njihovih snova. Kakav nevjerojatan karakter je Josip morao imati da sebe stavi na stranu i pomogne drugima usred vlastite patnje!

VIDI OVO: Kako ispravno reagirati na razočaranja? Učite od Josipa!

3. Josip nije bio nametljiv

Nakon što je Josip protumačio snove pekara i peharnika, pitao je peharnika, za kojega je znao da će svoj posao uskoro dobiti natrag, da ga se sjeti i možda mu pomogne u oslobađanju iz zatvora u koji je nepravedno bačen. Josip je pomogao nekome unatoč svojoj patnji, pa se čini pravednim da radi toga dobije nagradu i blagoslov. No, nakon što je peharnik vraćen na svoj položaj, on je zaboravio na Josipa, tako da je ovaj ostao u zatvoru još dvije duge godine.

Kladim se da je Josip stvarno bio u napasti da pokuša manipulirati situacijom i izradi tajne planove kako da sebe izvuče odande. Nasuprot tome, čini se da je umjesto toga sve to vrijeme rastao bliže Bogu i rastao u vjeri. Ovo znamo po tome što vidimo u njegovom narednom postupku.

Dvije godine nakon što je Josip protumačio njegov san, peharnik ga se napokon sjetio kad je faraon trebao nekoga tko će interpretirati njegov san. Konačno je Josip izveden iz zatvora kako bi mogao podijeliti jedan od njegovih Bogom-danih darova i pomoći nekome na vlasti. Nakon što je protumačio faraonov san o predstojećem blagostanju i gladi, Josip je rekao faraonu ono što misli da je najbolje učiniti po tom pitanju.

Faraon bi trebao naći inteligentnog i mudrog čovjeka i staviti ga za nadglednika cijele zemlje egipatske (Postanak 41,33). Josipovi prijedlozi bili su dobro primljeni od strane faraona i njegovih službenika, te je faraon upitao svoje dužnosnike: „Možemo li naći čovjeka kao što je ovaj, u kojemu Duh Božji prebiva?“ (Postanak 41, 37-38).

Da sam ja bila na Josipovom mjestu, vjerojatno bih iz petnih žila vikala: „Izaberi mene, izaberi mene!!!“ Josip je bio vrlo sposoban za taj posao i dobro bi ga radio jer je bio iskusan i za to nadaren! No, Josip je bio tih. Nije sebe promovirao niti pokušavao dokazati da će u tome biti najbolji. Umjesto toga, mirno je promatrao kako mu Bog daje da napreduje, samo putem milosti i bez ikakvih Josipovih vlastitih napora. I Bog je učinio upravo to:

Onda faraon reče Josipu: ‘Nakon što je Bog sve ovo tebi obznanio, nema nikoga tako razborita i mudra kao što si ti. Ti ćeš biti nad domom mojim i tvojoj će se zapovijedi sav puk moj pokoriti; samo ću prijestoljem biti veći od tebe.’ I reče faraon Josipu: ‘Gle, postavljam te nad svom zemljom egipatskom.’“ (Postanak 41,39-41).

Josip je bio predivan čovjek

Josip je bio pušten iz zatvora i stavljen na visoko mjesto na vlasti u samo jednom danu i to je donijelo slavu Bogu, a ne njemu.

Josip je bio čudesan čovjek pun strpljenja, poštenja i karaktera. Mnogi od nas smo više puta čitali njegovu priču diveći se kako mu je Bog donio pravdu i blagoslove, unatoč tome što se prema njemu postupalo nepravedno.

Gledajući Josipa pobliže i analizirajući njegove postupke (kao i nedostatak djelovanja u određenim okolnostima) možemo vidjeti svijetli primjer jednog od vjernih Božjih slugu kojeg je Bog vidio dostojnim da bude unaprijeđen do uzvišenog poziva.

Kad imamo situacije u našim životima gdje nas se tretira nepravedno ili izgleda kao da je sve stalno protiv nas, možemo se ugledati na Josipa kao veliki primjer toga kako držati oči uperene ka Bogu i nastaviti živjeti u integritetu i imati povjerenja da će Bog za nas učiniti ono što je potrebno, u svoje savršeno vrijeme.

Autorica: Cortni Marrazzo; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Crosswalk