Kako uz Božju pomoć pobijediti anksioznost?

pobijediti anksioznost
Foto: Stocksnap.io

„Svu svoju brigu bacite na nj, jer on se brine za vas.“ (1. Petrova 5,7)

Briga ponekad može biti dobra. Upozorava nas na opasnost i drži nas na oprezu. No, više od 18 posto odraslih Amerikanaca pati od prekomjerne tjeskobe (anksioznosti) koju ne mogu kontrolirati. Četiri posto odraslih ima tešku tjeskobu. To je najskuplje psihičko zdravstveno stanje, a procjenjuje se da preko 40 posto zaposlenih i preko 50 posto studenata pati od tjeskobe.

Iako 30 posto odraslih imaju neki oblik anksioznosti, samo 10 posto prima odgovarajuću pomoć. Simptomi anksioznosti mogu biti slični depresiji, a to dvoje često dolazi zajedno, ali dok depresija dovodi do beznađa, ravnodušnosti i negativnih misli, anksioznost uzrokuje intenzivnu brigu.

Ono što smatram da nedostaje u većini kršćanskog materijala za savjetovanje jest razumijevanje kako duhovna pobjeda nad problemima mentalnog zdravlja zahtijeva više od odlučnog stava. Stav je osnova, ali beskrajno sam molio za pomoć, radio na svom stavu i pamtio stihove iz Biblije bez nadvladavanja svoje intenzivne anksioznosti. Postoje stresne situacije u kojima se negativne emocije ne mogu izbjeći, ali doći do točke u kojoj ne definiramo sebe prema toj boli veoma je teško.

Novozavjetni princip koji mi je pomogao prikazuje se u načinu na koji Isus razumije svoj odnos s Ocem. Pogotovo u Evanđelju po Ivanu nalaze se dijelovi koji osvjetljavaju Isusovo razumijevanje Božje „volje“. Zna da radi ono što je ispravno, i da Bog Otac ne želi da pati, ali zbog važnog djela kojeg će učiniti, ne smije kriviti Boga, nego držati svoj pogled na viši cilj i vjerovati Bogu da će koristiti Njegovu žrtvu za veće dobro.

Ono što sam shvatio pri čitanju Ivanovog evanđelja jest da mogu poznavati Božju volju po svojoj „intuiciji“, ali samo ako su moja filozofija i prioriteti već biblijski utemeljeni. Ako postoji određeni uzrok stresa u mom životu koji zahtijeva odluku s moje strane, svakako ću moliti, ali budući da nikad nisam osjetio nadnaravno vodstvo u donošenju odluka, moram donositi odluke na temelju onoga što mi se čini ispravno – nakon što sam siguran u ispravan moral i prioritete.

Da bih donosio ispravne moralne odluke i postavio prave prioritete, moram hraniti svoju dušu kroz zajedništvo s drugim kršćanima, samopoticajno proučavanje Biblije i čitanje druge kršćanske literature, odvajanje vremena za molitvu i redovito razmišljanje o potrebama drugih, a ne samo svojim. To su osnove kršćanskog života. Ako imam dobre temelje za svoje moralne odluke i zdrave prioritete, onda više nema potrebe brinuti se o tome jesam li „uvjerio“ Boga da mi pomogne moleći dovoljno žarko.

Starozavjetni princip koji mi pomaže jest motiv (ponavljajuća tema) psalama: Bog daje nadu psalmistovoj duši kada mu izražava svoje borbe i traži čestit život (sinonim za pravednost i svetost). Mnogi psalmi nemaju neke duhovne vrijednosti za anksioznost, budući da su više politički, u smislu usklađivanja kraljevog rata s Božjom voljom, ali tu su mnogi drugi psalmi koji govore o univerzalnim problemima pravde i kako se Bog brine za one koji pate bez razloga.

Svatko će iskusiti nepravednu patnju bez vlastite krivnje. Naša grešna priroda nije naša vlastita krivica, ali s njom se rađamo. Kako bismo nadvladali ljutnju prema onome tko nam je nanio nepravdu, moramo uvidjeti snažniju pozitivnu stranu onoga što bismo zapravo mogli postati. Psalmi pružaju snažna svjedočanstva o tome kako se osjećaji psalmiste mijenjaju kroz molitvu.

Volja da se uzdignemo kroz bol jest dar od Boga i dokaz Njegovog djelovanja u našem životu.

Razumijevanje ovoga mi pomaže da razumijem da je Bog tu za mene. Shvaćam da je moja vlastita odluka da nastavim dalje, kada činim ono što je ispravno, dar koji mi Bog daje. Ne mogu se uzdizati iznad boli bez Njegove pomoći, stoga iako ne znam kakva će biti budućnost, imam pouzdanje da se moja nada temelji na nečemu što je stvarno, jer je to snaga iznad one koju po prirodi imam. Rimljanima 5,3-5 kaže:

„I ne samo to, nego se dičimo i nevoljama, znajući da nevolja rađa postojanost, a postojanost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan.“

Autor: Christopher Schwinger; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Blogos.org

Reci što misliš