Alexander Duff, misionarski veteran u Indiji, vratio se u Škotsku da umre. Iznemogao i slab, stajao je pred Škotskim prezbiterijanskim saborom i tražio misionare za Indiju. Usred svog apela se onesvijestio i bio je odnesen u drugu prostoriju. Nakon liječničke intervencije, konačno se vratio k svijesti i kad je shvatio gdje se nalazi, rekao je: ”Nisam završio; vratite me natrag i dopustite da završim.’ Rekli su mu da će mu to ugroziti život, no on je rekao: ”Pa ako i umrem, želim završiti.”
Iako su tog sjedokosog veterana odveli natrag u dvoranu. Kad se pojavio na vratima, svi su se kao jedan digli na noge da ga pozdrave, a onda su sjetli te u suzama i bez daha tiho slušali ovoga velikog, starog heroja križa.
Drhtavim je glasom rekao: ”Očevi i majke Škotske, je li istina da više nemate sinova da ih pošaljete u Indiju? U banci je novac koji se može poslati, ali gdje su radnici koji će poći u polje? Kad kraljica Victoria poziva dragovoljce za svoju vojsku u Indiju, dragovoljno dajete svoje sinove i ništa ne govorite o mučnoj klimi one zemlje. Ali kad Gospodin Isus poziva dragovoljce, kažete: ‘Nemamo više sinova.”’
Zatim, okrenuvši se od predsjedatelja Sabora, rekao je: ”Predsjedatelju, ako je istina da Škotska nema više sinova za Krista u Indiji, onda, iako sam izgubio zdravlje u toj zemlji i vratio se kući da umrem, sutra ću se otisnuti i vratiti na obale Gangesa da položim svoj život kao svjedok za Krista, kako bi znali da je barem jedan Škot bio spreman umrijeti z anjih.”
Zašto je to učinio? Što je navelo Alexandera Duffa da to učini? Je li mu popustila pamet? Poremetio mu se um? Nikako. Što je onda bilo? Ah! Bila je to njegova strast, njegova ljubav za duše. Breme da u Indiji milijuni propadaju teško je ležalo na njemu i ljubav Kristova potpuno je njime ovladala. Kako bi onda mogao postupiti drugačije?
U toj uzbudljivoj zgodi, ljubljeni, imate rezultat pomazanja, dokaz punine Duha Svetog. Jer kad je čovjek ”obučen u silu odozgo”, ima breme za duše. To je, dakle, vrhunski pokazatelj. Nemojte reći da ste ispunjeni ako nemate to bremen. Ne hvališite se više svojim pomazanjem ako ne ljubite duše.
O, moj brate, reci mi, zapravo ne meni, reci Bogu, imaš li to breme? Poznaješ li tu strast o kojoj govorim? Progoni li te danju i noću misao da milijuni propadaju na svim stranama, da mnogi silaze u područje očaja gdje nema zrake nade ili svjetla, s budućnošću ispunjenu tamom i beskrajnom noći? Budi li te Duh Sveti tijekom sitnih noći sati da posreduješ za izgubljene muškarce i žene? Jeste li ikada u smrtnoj muci molio nad onima koji propadaju? Kad si se zadnji put borio s Bogom za bližnje koji nisu u Kristu? Jer, upamti, ako si doista pomazan Duhom Svetim, takvo je tvoje iskustvo. Tada bi zajedno s Charlesom Wesleyom vapio:
Proširi, zapali, srce mi ispuni
Bezgraničnom božanskom ljubavi,
Da svu snagu svoju upotrijebim
I gorljivošću kao što je tvoja ih ljubim;
Da na polje prostrano vodim
Ovce za koje je njihov Pastir umro.
Tako je Duh pao na Johna Knoxa te da naveo da vapi: ”O, Bože, daj mi Škotsku ili ću umrijeti!” Tako je doša i na Johna Wesleya te je zapisao: ”Nemaš što drugo raditi nego spašavati duše”, te je primio takvo breme da su desetine tisuće bile ugrabljene kao ugarak iz vatre. Kasnije je Bog pomazao i Charles G. Finneya tako snažno da se svatko s kime je razgovarao toga znamenitog dana obratio Bogu i to ga je učinilo čovjekom probuđenja koja su svjedočila obraćenju neiskazanih mnoštava.
To isto breme za duše učinilo je da D. L. Moody, pod silnim pomazanjem Duha, uzvikne: ”Svijet ne treba tek vidjeti što Bog može učiniti kroz jednog čovjeka koji mu je potpuno predan.” I tako je Moody stavio jednu nogu na Europu, a drugu na Ameriku i prodrmao oba kontinenta za Boga. General Booth je upoznao to breme te u londonskim siromašnim četvrtima i na mjestima poroka tražio i zadobivao najcrnje grešnike.
John Smith umrljao je svoju sobu suzama za izgubljene duše. Edward Payson istrošio je drveni pod pored svog kreveta na mjestu gdje je klečao i u agoniji molio boreći se za izgubljene muškarce i žene. Bila je to strast za duše koja je učinila da se William Bramwell bori s Bogom trideset šest sati u pješčanoj rupi bez imalo hrane.
Ah, to breme, to breme za duše – kako ono karakterizira Božje pomazanike kroz sve vjekove! Pavao, Carvasso, Oxtoby, Whitefield, Stoner, McCheyne, Brainerdm, Bounds, Hyde i mnogi silni borci s Bogom. Njihovo je, braćo moja, iskustvo za kojim čeznem više od svega, jer su oni imali pečat Božji. U vezi s njihovim pomazanjem nije bilo ništa upitno, bili su Duhom ispunjeni, svaki pojedini od njih, jer su bolovali u duši za one koji su propadali.
”Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci” (Dj 1,8). Tako je rekao Isus. Svrha primanja snage je, dakle, svjedočenje. To je trebalo biti vrhovni rezultat; ništa drugo nije spomenuto. A stvarnost svjedočenja je, dakako, spasenje duša. Dakle, onaj koji je uistinu obučen u silu postaje svjedok. I, upamtite, moramo biti svjedoci Njemu. ”… pa ćete mi biti svjedoci”, rekao je Isus. Ne nauci, ne iskustvu, ne blagoslovu, ne posebnom daru, nego Osobi, raspetom Kristu.
Dakle, ako nismo prožeti strašću za duše i ako nemamo breme za izgubljene, ne postoji dokaz da smo pomazani ili da smo ispunjeni Duhom.
Četiri su velika rezultata koji slijede pomazanje, četiri dokaza koja se ne mogu pobiti niti krivotvoriti. Prvi je pobjeda nad grijehom; drugi je sila za službu; treći je plod Duha i četvrti je breme za duše.
Nije važno što ste još primili, možda objave i otkrivenja – oni postaju beznačajni pred ova četiri ogromna rezultata. Možda imate dar jezika, ali ako ova četiri rezultata nedostaju, nikada niste bili pomazani Duhom Svetim. Slavim Ga za svaki blagoslov koji je dao, ali ne želim promašiti stvarnost, osnovu posljedicu, posebno breme za duše.
Imate li, dakle, breme? Plačete li nad dušama? Čeznete li da ih vidite spašene? Vrednujete li sastanke prema tome koliko prodonose spasenju grešnika? Prosuđujete li duhovnost crve njezinim interesima za spasenje izgubljenih muškaraca i žena? Ili se hvalite nekim velikim emocionalnim iskustvom, nekim oduševljenjem ili uzbuđenjem, fizičkim ili drugim, više od spasenje onih koji propadaju?
Autor: Oswald J. Smith
