Đakon: Koja je njegova uloga u crkvi?

Đakon ima vrlo važnu ulogu u crkvi. Iako je ”sluga” i premda je njegova služba, služba služenja, u ovom članku odgovaramo na druga važna pitanja o đakonima.

Crkva sadrži mnoge različite tradicije, koje se razlikuju u stotinama denominacija. Uloga đakona jedno je od tradicionalnih područja, koje je doživljavalo mnoge promjene kroz godine. Pogledajmo što Biblija kaže o tome tko đakon jest, kakva je njegova uloga i koliko đakona bi crkva trebala imati. 

Tko je đakon?

Točna priroda i dužnosti novozavjetnih đakona nigdje nije sustavno opisana u Bibliji. O podrijetlu te dužnosti se i dalje raspravlja. No tradicionalno vjerovanje jest da je đakonstvo nastalo određivanjem sedmorice (Djela 6), iako se oni ondje ne nazivaju đakoni.

Ovo tumačenje se naširoko smatra istinitim, jer su sedmorica izabrani za služenje (diakoneo, Djela 6, 3) i bilo im je rečeno neka služe kao đakoni. (1. Timoteju 3, 10, diakoneo) Njihova služba trebala je pomoći apostolima, tako što bi se brinuli za fizičke potrebe zajednice. Slično tomu, apostoli bi ”se prilagodili Božjoj Riječi” kako bi služili kod stolova. (Djela 6, 2)

Bliska povezanost između kvalificiranosti za đakone i kvalificiranosti za pastire-starješine, opisana u 1. Timoteju 3, također nalaže istu vrstu dogovora. Đakoni trebaju pomagati starješinama, koji služe kao zamjena apostolima, kao duhovni vođe u crkvi, u smislu fizičkih potreba crkve. 

Kvalifikacije iz 1. Timoteju ukazuje na ovakvu ulogu podrške đakona na dva načina. Đakoni ne trebaju imati ”sposobnost podučavanja”, iako ih to ne sprječava da podučavaju. Barem dvojica od sedmorice iz Djela, Stjepan i Filip, bili su vrlo aktivni u propovijedanju i evangeliziranju. (Djela 7-8) Nadalje, kvalifikacije za đakona nisu tako stroge, kao što su za pastira-starješinu. 

Koja je uloga đakona?

Uloga sedmorice u Djelima jasno je opisana. Oni su bili nadležni za ”svakodnevno posluživanje hrane” udovicama. Crkva je naslijedila prakticiranje dobročinstva od Židova. Sinagoga je imala redovite organizacije, koje su pomagale onima u potrebi. Oni su voljeli pomagati potrebitima kroz organizaciju sinagoge, umjesto da to čine sami. Barclay opisuje ovu praksu: 

„Svakoga petka u svakoj zajednici dva službena sakupljača išli su kroz tržnice i po domovima ljudi, skupljajući donacije za siromašne i potrebite. Taj se materijal davao onima koji su u zajednici bili u potrebi. 

Siromašnima u zajednici se davalo dovoljno hrane za četrnaest obroka, odnosno za dva obroka dnevno, za tjedan dana. No nitko nije mogao dobiti nikakve donacije od ove količine, ako je već posjedovao tjednu količinu hrane u svome domu. Taj fond se nazivao kuppah ili košara. Osim toga, svakodnevno se sakupljala hrana od kuće do kuće, za one koji su zaista bili u velikoj potrebi toga dana. Taj se fond nazivao tamhui ili pladanj.“

Prvi đakoni naslijedili su i činili ovakve prakse. Na početku su novac, koji je bio namijenjen siromašnima, kontrolirali ili nadzirali apostoli. (Djela 4, 35) No nakon što je broj učenika narastao na pet tisuća muškaraca (Djela 4, 4), taj posao im je postao previše naporan, što je bio razlog zbog čega su izabrani đakoni. 

Drugi pokazatelj uloge đakona jest u samome nazivu: ”sluga”. Kao što titula biskupa znači nadglednik, a titula ”pastora” znači ”pastir”, osoba koja se brine za stado, titula đakona odnosi se na onoga koji služi. To ne znači da se radi o niskoj i nevažnoj ulozi. Baš suprotno. Kvalifikacija đakona ukazuje na to da oni moraju biti moralno čisti, duhovno zreli, doktrinarno snažni i da se mogu odgovorno odnositi prema novcu. Nadalje, đakon mora biti dobar primjer u pogledu življenja svojoj obitelji, kao i svojoj zajednici. Treba ga i poštovati crkvena zajednica. 

O drugim uputama koje se odnose na djelovanja đakona, ne pronalazimo u Bibliji. Jedna je stvar jasna: posao đakona nije vladanje crkvom. Kao što u Bibliji ne postoji odbor starješina, ne postoji niti odbor đakona. Vlast u crkvama dolazi samo od Duha Svetoga. Zajednice mogu odobriti đakonima da služe na različite načine, no oni trebaju biti pod istim pravilima, koje pronalazimo u Bibliji. Đakoni trebaju pomagati pastirima u službi te bi trebali pomagati u pogledu fizičkih potreba zajednice. 

Crkve bi trebale obratiti pozornost na članove koji imaju dar ”pomaganja” (1. Korinćanima 12, 28) ili dar ”pokazivanja milosrđa” (Rimljanima 12, 8). Bez tih darova, đakoni neće biti tako učinkoviti u obavljanju službe, koju im je Bog namijenio. 

Broj đakona 

Novi zavjet ne daje nikakve smjernice u pogledu broja đakona, koje bi crkve trebale imati. Jedan od razloga, zbog kojeg točan broj đakona nije određen u crkvama, jest veličina i dimenzija crkve, kao i potrebe za đakonskim službama. Jeruzalemska crkva sastojala se od pet tisuća muškaraca. U vrijeme kada su sedmorica bila odabrana za đakone, crkva je brojala dvadeset tisuća vjernika. (Djela 4, 4) To je značilo omjer od gotovo tri tisuće ljudi na jednog đakona. Ako uzmemo u obzir ove brojeve, možemo zaključiti da danas većina crkava ima previše đakona. 

Postoji još jedna praktična mogućnost. Kada se radi o ophođenju s novcem, barem dvojica đakona trebaju biti uključena. To su zahtijevali Židovi, koji su sakupljali novac za siromašne. Takva praksa uklanja dvije stvari: 1. Uklanja iskušenje uzimanja novca za zadovoljavanje osobnih potreba. 2. Uklanja bilo kakav razlog za optužbu đakona u slučaju problema, jer postoji svjedok njegove vjernosti. Dobro je ovakve stvari činiti otvoreno, kako se ne bi pojavila pitanja u vezi iskrenosti ili poštenja u pogledu korištenja crkvenih sredstava. 

U konačnici, crkva ne bi trebala imati više đakona, od broja muškaraca koji su kvalificirani za služenje. Jedan od najvećih problema s kojima se crkve suočavaju su pastori ili pastori-starješine, koji nisu kvalificirani prema biblijskim preduvjetima. 

Izabiranje pastora, koji ne slijede biblijske kvalifikacije i ne shvaćanje biblijskih odredbi u vezi ovih stvari ozbiljno, oblik je neposlušnosti prema Bogu. To rezultira u barem dva problema: 1. To postavlja loš primjer za mlade članove. Odbacivanje Božje Riječi u pogledu ovoga pokazuje im kako nije važno biti poslušan Božjoj Riječi u svemu. 2. To rezultira slabim duhovnim vodstvom u crkvama. Ako crkve vode slabi i neduhovni vođe, te će crkve postati slabe. Zahtjevi za đakone su vrlo visoki, jer Bog želi da Njegova Crkva bude ”svet narod” (1. Petrova 2, 9) Narod ”čije će duše biti pročišćene, kroz poslušnost istini”. (1. Petrova 1, 22) 

Đakoni imaju vrlo važnu ulogu u crkvi. Iako su ”sluge” i premda je njihova služba, služba služenja, činjenica da su izabrani pokazuje da ih ostali članovi zajednice poštuju i da im vjeruju. Njihova uloga je odmah ispod po važnosti ispod pastira-starješina. Gospodin je odredio pastire kako bi naučavali Riječ. Bez ove službe, crkva neće rasti ispravno na duhovan način. Dio dužnosti đakona jest pomaganje pastirima-starješinama u onim dužnostima, koje bi inače pastire-starješine sprječavale u proučavanju i podučavanju Riječi na učinkovit način. To je bio razlog zbog kojeg su odabrani prvi đakoni. (Djela 6) Đakoni i dalje trebaju blisko surađivati s pastirima-starješinama, kako ne bi nastali problemi. 

Kod mnogih crkava duhovni razvoj je usporen i sputan, jer su pastiri-starješine podučavanje Božje Riječi zamijenili drugim stvarima. 

Đakon nije opisan kao ”vladar” u crkvi. No, kao osoba koja pomaže ”nadglednicima” crkve i kao osoba koja je određena u crkvi, kako bi obavljala specifične službe, đakon je po vrlinama svoje službe vođa crkve. 

Njegova vrijednost u crkvi ogleda se u njegovom služenju. On ne treba biti nadglednik pastira-starješine, nego njegov pomoćnik. Đakoni ne trebaju kreirati odbore unutar crkava, to nije dio dužnosti đakona. Đakoni trebaju predvoditi crkvu u služenju. 

Crkve koje imaju takve đakone bit će snažno blagoslovljene. Pastiri kojima pomažu takvi đakoni postat će zbog toga bolji pastiri. Đakoni koji dobro služe ”stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu”. (1. Timoteju 3, 13) 

Autor: Gerald Cowen; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: