Sotona ne želi da povjerujemo u Krista, no danas je dan spasenja, jer sutra možda nikada neće doći.
Veliki požar u Chicagu
Sotona bi želio da čekamo što duže prije nego što povjerujemo u Krista, no problem je u tome što je danas jedini dan spasenja. Sutra možda neće doći ni za koga od nas. To je lekcija koju je D. L. Moody naučio na težak način, koju nikada nije zaboravio, a to je lekcija koju bismo i mi trebali naučiti. 1871. D. L. Moody započeo je u dvorani Farwell u Chicagu sa slijedom biblijskih porukama o likovima iz Biblije. Uskoro se počela okupljati velika skupina ljudi kako bi čili poruku. Petu nedjeljnu noć njegovog slijeda propovijedanja, D. L. Moody propovijedao je najvećem broju ljudi ikada, vjerojatno u povijesti Chicaga. O čemu je propovijedao? Propovijedao je o Evanđelju i svima je postavio pitanje: „Što da učinim s Isusom koji je nazvan Krist“?
Prekasno
Na završetku propovijedi, Moody nije pozvao na trenutno donošenje odluke. Rekao je: „Želim da svatko od vas uzme sa sobom ovaj tekst u svoj dom, razmišljajte o njemu tijekom tjedna, a idućeg Šabata ćemo doći na Kalvariju i odlučit ćemo što ćemo učiniti s Isusom iz Nazareta.“ Iste te noći dogodio se veliki požar u Chicagu. Mnogi od onih koji su čuli tu poruku, a koji nisu povjerovali u Krista, nestali su te noći u vatri i otišli su u drugu vatru. (Otkrivenje 20, 12-15) Onu neugasivu. Rečeno im je neka o tome razmisle do sutra, no nisu dočekali sutrašnji dan. D. L. Moody je smatrao da je ovo jedna od najvećih pogrješaka koje je napravio u životu. U svojim budućim propovijedima više nikada nije rekao ”pričekajte”.
Danas je dan spasenja
Vrijeme brzo prolazi. Život je poput pare. Poanta je u tome da mnogi od nas možda neće dobiti drugu priliku za dijeljenje Evanđelja izgubljenima: „Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.“ (2. Korinćanima 6, 2) Očigledno je apostol Pavao ovdje citirao Izaiju 49, 8, gdje većina teksta govori isto ono što i 2. Korinćanima 6, 2. Prorok Izaija je pisao: „U Vrijeme milosti uslišio sam te, pomogao sam ti u dan spasenja. Čuvao sam te, učinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju.“ (Izaija 49, 8) Ono o čemu su obojica pisali jest da je danas dan spasenja, jer što ako sutra nikada ne dođe? Nemamo jamstvo da će doći sutrašnji dan za bilo koga od nas, uključujući i za izgubljene osobe koje poznajemo. Zato je ”danas” pravo vrijeme. Ako budemo predugo čekali, Krist neće biti njihov Spasitelj; bit će njihov Sudac, a to će biti vrijeme koje Bogu neće biti prihvatljivo.
VIDI OVO: Kako primiti spasenje od Boga?
Odgađanje
Odgađanje je naš neprijatelj, jer ne donijeti izbor ili čekati na donošenje izbora znači ne vjerovati Kristu po pitanju vječnog života. Ne postoji ništa između. Oni koji ne dijele Evanđelje moraju znati sljedeće: oni koji odbacuju Krista i oni koji još nisu odlučili žele li prihvatiti Krista, svi oni će biti bačeni u ognjeno jezero!! Odaberite Krista danas dok je još danas, jer sutra može biti prekasno, jer tada će Krist biti vaš Sudac, a ne Spasitelj! Ono što je psalmist napisao također je i moja molitva: „Ali ja – ja vapim k tebi Gospode, Bože, u vrijeme milosti! Usliši me u velikoj milosti svojoj moćnom vjernošću svojom!“ (Psalam 69, 13) Ovo je prihvatljivo vrijeme, ne sutra! Danas je spasenje dostupno ako povjeruješ u Njega, no ako se Krist vrati, a netko premine, sud zasigurno dolazi. (Hebrejima 9, 27; Otkrivenje 20, 12-15; 21, 8) „Zato neka se moli tebi svaki pobožni u vrijeme, kad je još naći milost! Nadođe li tada potop voda: neće ga stisnuti.“ (Psalam 32, 6)
Suzbijanje Evanđelja
Krist Spasitelj neće moći biti pronađen nakon što se vrati ili nakon što umrete, stoga molite Bogu da budete spašeni ”u vrijeme kada se Boga može pronaći”. Sotonina omiljena taktika jest da čekamo i čekamo, sve dok ne bude prekasno. Čak i divljini, Bog je želio da mu vjeruju: „Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji.“ (Hebrejima 3, 7-8) Što više odbacujemo Evanđelje nakon što smo ga čuli nekoliko puta, više riskiramo trajan pad: „I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje.“ (Rimljanima 1, 28) Ponovno i ponovno odbacivanje Evanđelja rezultira sljedećem: „Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.“ (Rimljanima 1, 24-25) Suzbijanje Evanđelja neće učiniti da do Božjeg suda ne dođe. (Rimljanima 1, 18-22)
Zaključak
Poput onih koji su u Noino vrijeme odbijali vjerovati da dolazi potop, sve one koji odbace Krista Božji sud će odnijeti poput bujice. (Postanak 7, 16) Bit će zatvoreni van za sva vremena, izvan velike gozbe Jaganjca Božjeg. (Matej 25, 1-13) Znamo u našim srcima da Bog postoji, stoga za nas nema isprike: „Jer tko zna dobro činiti i ne čini grijeh mu je.“ (Jakovljeva 4, 17) Stavi svoje povjerenje u Krista danas, ako već nisi, jer ne znaš hoće li sutra doći, ako se Krist vrati već ovoga dana. To je još jedan razlog za stavljanje povjerenja u Krista danas, ne sutra, povjerujte u Njega danas, dok je još ”danas”. Krist sam upozorava sve one koji čuju: „Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ (Ivan 3, 18)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
