Dekolte ili mini suknja u crkvi. Mnoge žene se oblače izazovno za crkvu čime preusmjeravaju fokus s Boga na sebe i svoje tijelo.
Moja supruga otvorila je ovu temu dok smo vozili kroz kukuruzna polja na putu prema našem domu iz crkve. „Jednostavno ne možeš nešto takvo obući u crkvi.“
Točno sam znao na što je mislila. Za vrijeme slavljenja, vidjelo se da je voditeljica slavljenja nosila haljinu koja joj je prekrivala onoliko kože koliko bi prekrivao uski, maleni kupaći kostim s kratkom suknjom. Prisjećajući se lekcije iz ”Bitke svakog mladića”, svoj sam pogled usmjerio na tekst pjesama slavljenja ili bih ih jednostavno zatvorio kako ne bih gledao tu ženu.
„Kada se tako odjeneš“, dodala je moja supruga, „uklanjaš fokus s Boga i stavljaš ga na sebe. Umanjuješ cjelokupan razlog zbog kojeg smo se ondje okupili.“
U jednom od svojih članaka, Jennifer LeClaire govori o tome da je problem otkrivajuće odjeće u crkvama zabrinjavajući.
Uska majica i duboki dekolte u crkvi
„Neke žene, a ovdje govorim o takozvanim ”zrelim vjernicama”, ne o nevjernim ili o kršćanima ”bebama”, dolaze u Dom Gospodnji u nedjeljno jutro noseći odjeću za koju biste očekivali da bi je nosile u disko klubovima subotom navečer. Uske majice, duboki dekolte i previsoki urez u suknje, koji nudi više od nevinog pogleda na njihova bedra. Ovdje ne govorim o grješnicima koji traže Boga ili o novim vjernicama, koje ne znaju bolje. Govorim o onim vjernicama koje za sebe govore da su ”nanovo rođene, krštene i otkupljene krvlju”.“
Pavao je Timoteju pisao sljedeće: „…isto tako žene u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom.“ (1. Timoteju 2, 9) Crkvi u Korintu je pisao: „A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa.“ (1. Korinćanima 12, 23) Usprkos tomu koliko je vani vruće ili koliko smo zauzeti, nema opravdanja za to da Duhom-ispunjene žene mogu doći u crkvu noseći odjeću, zbog koje će muškarci više obraćati pozornost na stvari tijela nego na stvari Duha.
VIDI OVO: Kako bi se kršćanke trebale odijevati?
”Skromno je najzgodnije”
No neke kršćanke smatraju da je takvo guranje u skromnost ukorijenjeno u posramljivanju članica zajednice. Zbog slogana poput ”skromno je najzgodnije” žene se osjećaju kao da su one korijen problema seksualnog iskušenja, umjesto da ih se uči kako da sebe gledaju kao na prekrasno stvorene na Božju sliku. Prošle je godine autorica Sharon Hodde Miller predložila tri načina kako se žene mogu nositi s ovim problemom.
Kako razgovaramo o umjerenosti na način koji proslavlja žensko tijelo, bez da se od žena stvara objekt, ali na način koji će žene i dalje poticati na čistoću? Prvo je rješenje uklanjanje jezika koji posramljuje tijelo. Sram je jako dobar u manipuliranju s ponašanjem, čak i onda kada on nije otvoren. No jezik koji ima korijene u sramu nije jezik kojeg je koristio Isus. To je jezik Neprijatelja.
Drugo, trebamo priznati vrijednost ženskog tijela. Vrijednost ili značenje ženskog tijela nije razlog za umjerenost. Ženska tijela nisu sama po sebi takva da uzrokuju ometanje ili iskušenje. Suprotno tomu, ženska tijela proslavljaju Boga. Usuđujem se reći da ženske grudi, kukovi, stražnjica i usne proglašavaju slavu Gospodina. Svaki ženski dio odaje Mu čast. Bog je stvorio žensko tijelo i to je dobro.
Konačno, jezik usmjeren na umjerenost ne bi se trebao usredotočiti na skrivanje ženskog tijela, nego na razumijevanje uloge tijela. Neskromnost ne znači samo na neprimjeren način prikazati tijelo; ona znači i svraćanje pozornosti s Boga na tijelo.
Muškarci i žene potaknuti su na prikazivanje i vježbanje skromnosti, što znači da ne slavimo vlastita tijela, nego slavimo Boga. Tijelo, duh i um, sva tri segmenta imaju uloge koje su inherentno usmjerene prema Bogu. Kada sebe učinimo središtem, umjesto Boga, prikazujemo puninu neskromnosti.
Miller ovdje piše o važnoj poanti. Crkva treba činiti više u naučavanju ”teologije” tijela, koja nije ukorijenjena u sramu. Bog je svakoga od nas stvorio na prekrasan način. (Psalam 139, 14) Eve što je Bog stvorio na ženi jest ”vrlo dobro”. (Postanak 1, 31) No u isto vrijeme, naša pala priroda utjecala je na način na koji mi, pogotovo muškarci, gledamo na ženska tijela. Tjelesna priroda stala je na put onoga što je nekoć bio savršeni stav čistoće.
VIDI OVO: Je li Bogu bitna moja odjeća i način na koji se odijevam?
Kako se muškarci i žene trebaju odijevati?
Iako više nismo robovi vlastite grešne prirode (Rimljanima 6, 6) to ne znači da naša tijela ne njeguju nečistoću. (Rimljanima 13, 14) Muškarci i žene trebaju živjeti i odijevati se na načine koji prikazuju poniznu, međusobnu pomoć u našim slabostima. (Galaćanima 5, 13)
Nadalje, trebamo razmotriti i motivaciju koja se krije iza onih koji su dizajnirali takvu odjeću. Jesu li je dizajnirali na takav način zato što na žene gledaju kao na Božja stvorenja ili zato što žele otkriti žensko tijelo?
Što je s vama? Što vi mislite o odijevanju u crkvama?
Autor: John UpChurch; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
