Je li Bogu bitna moja odjeća i način na koji se odijevam?

Bog i odjeća? Je li Bogu bitan način na koji se odijevam? Mogu li nositi što god hoću ili ipak na nešto trebam pripaziti? Ovaj članak donosi nekoliko korisnih savjeta.

Moda iz sedamdesetih vraća se na velika vrata. Točno, doba koje su obilježili hipi i boho nadahnuti stilovi poput ponča, platformi i visokih potpetica, narodnih haljina s uzorkom, dodataka s resama i kukičanim stilovima i pernatih dlakavih frizura. Za toplijeg vremena gornji dio grudnjaka i vruće hlače bili su temelji ovog modnog razdoblja.

Za one od vas koji ste propustili kada se ovaj trend posljednji puta, vruće hlačice izuzetno su kratke hlačice, mikro kratke hlače, izrađene od luksuznih tkanina poput baršuna ili satena. Takve su se hlačice nosile dok sam bila tinejdžerica. Svi koju su držali do sebe ažurirali su svoj izgled ovim šik elementom garderobe. Odlučna u želji da budem jednako cool poput mojih vršnjaka, uhvatila sam autobus do lokalnog trgovačkog centra kako bih si kupila par.

Satenske vruće hlačice s fluorescentno-ružičastim cvjetovima koje su visjele na izlogu bile su savršene. Bila sam zapanjena. Bile su skuplje nego što sam očekivala, ali bile su apsolutno nevjerojatne; bila sam sigurna da ću njima privući divljenje. Dakle, pažljivo sam prebrojala svoj teško zarađeni novac za kupnju.

Moja euforija je kratko trajala. Roditelji su moju trendovsku kupnju smatrali neskromnom. Prema njihovom mišljenju, te vruće hlačice jednostavno su mi bile ”prevruće” za nošenje. Na moje ogorčenje, poslali su me natrag u trgovački centar po povrat novca.

Policija skromnosti

Tada sam naučila svoje prvo pravilo o skromnosti u vezi garderobe: moje vruće hlačice nisu mogle biti kraće od pet širina ruku iznad koljena. Sjećam se kako sam stajala u svlačionici s prstima složenima što je labavije moglo, stavljajući ruku preko ruke, pokušavajući pronaći par vrućih hlača koje bi odgovarale standardu kojeg je gotovo bilo nemoguće zadovoljiti.

Skromnost. Od te riječi sam se naježila.

Što je bilo sa spolnim naglaskom na tome da se djevojke i žene odijevaju skromno? Nije se činilo pošteno. Moja petorica braće nisu morali podnijeti beskrajni nadzor svojih ormara. Nisam bila kriva što neki dečki nisu mogli suzdržavati poglede. Zašto bi odgovornost za njihove misli morala pasti na moja ramena?

U crkvenim se okruženjima rasprave o skromnosti pretežno usredotočuju na žensku odjeću. Mnogi učitelji naglašavaju da su muškarci vizualno stimulirani. Ženama se kaže da ako se odijevaju na pretjerano seksualni način, mogu time dovesti svoju kršćansku braću u iskušenje na grijeh i same mogu završiti u seksualnom grijehu. Pitanje skromnosti tako se često svodi na pitanje kako na najbolji način pomoći muškarcima da izbjegnu iskušenja: Koliko je nisko prenisko? Koliko je kratko prekratko? Koliko je usko preusko? Koliko je prozirno previše prozirno? Koliko je kože previše kože? Žene mogu jedna drugoj biti najgori kritičari. Na crkvenim skupovima samozvana policija skromnosti potajno provjerava u što su svi odjeveni, kako bi utvrdila je li neka od sestara kriva za kazneno djelo protiv braće. Žene, znate o čemu pričam. Sama sam također imala svoja iskustva s policijom skromnosti. Kao suprugu mladog pastora, dobronamjerna me sestra svojedobno ispravila zbog “grijeha” nošenja suknje od olovke i da stvar bude gora, one koja mi se nije pružala daleko ispod koljena. Neumoljiva procjena moje odjeće od strane ove žene bacila me u razdoblje nošenja ružno širokih dugih haljina, koje je, na veliku nesreću mog supruga, trajala gotovo dvije godine.

Način odijevanja i srca
Foto: Unsplash

Način odijevanja i srca

Žene koje su odrasle u crkvama dobro poznaju biblijske upute o skromnom odijevanju. 

„Isto tako žene – u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost.“ (1. Timoteju 2, 9-10) 

Upozorenje smo čuli više puta. Kad sam rekao prijateljici o tome da su me zamolili neka napišem članak o skromnosti, ona je uzdahnula, zakolutala očima i natuknula: „Ozbiljno? Nema li o čemu drugom razgovarati?“ Razumijem. Tema može biti zamorna, jer se prečesto skromnost predstavlja kao poštivanje legalističkog skupa pravila. Štoviše, pravila su donekle proizvoljna. Razlikuju se od mjesta do mjesta, od crkve do crkve, od kulture do kulture, od situacije do situacije i od osobe do osobe. Ipak, ako ih kršćanka prekrši, u pitanje se može dovesti i njezina predanost i svetosti. Policija skromnosti dovela je skromnost na loš glas. Čini mi se da naglasak na onome što je dopušteno i onome što nije u vezi toga kako bi se žene trebale odijevati, propušta presudnu točku. Skromnost je puno povezanija sa stanjem naših srca nego sa specifičnostima našeg ormara. Štoviše, skromnost nije primjenjiva samo na žene ili žensku odjeću. Ona je također osobina koju Biblija određuje i za muškarce. 

Opći standard 

Neke su se bogate žene u crkvi u Efezu odijevale neprimjereno. Odjeća im je bila otvorena, nakit pretjeran, a frizure ekstravagantne. U 1. poslanici Timoteju 2, 9–10, Pavao potiče te nadobudne žene neka se odijevaju na način koji je u skladu s njihovim kršćanskim karakterom. Koristi tri grčke riječi kako bi im pomogao razumjeti što uključuje pobožno odijevanje. Njihov odabir odjeće trebao je biti kosmios, aidos i sophrosune: ugledan, skroman i prožet samokontrolom. 

Ova su tri pojma usko povezana; njihova su značenja bogata i preklapaju se. Oni definitivno daju ženama dragocjen uvid o tome što da, a što ne odjenuti. Ali i se pojmovi ne primjenjuju samo na način odijevanja. Samo nekoliko stihova nakon što je uputio žene neka se odijevaju na način koji pokazuje dostojanstvo i samokontrolu, Pavao nalaže nadzornicima neka prikažu samokontrolu i poštovanje. (1. Timoteju 3, 2) Ponašanje prožeto poštovanjem i samokontrolom osobine su koje bi trebali pokazati svi koji vole Krista. (Rimljanima 13, 13; Galaćanima 5, 23) Ali što je sa skromnošću? Primjenjuje li se ona samo na žene i žensku odjeću?

Oblik riječi aidos, skroman, iz 1. poslanice Timoteju 2, 9 nalazi se i u nekim dijelovima poslanice Hebrejima 12, 28. „Iskažimo Bogu prihvatljivo štovanje, sa strahopoštovanjem i [aidos].“ Ali drugi rukopisi ovdje koriste deous umjesto aidos, a većina učenjaka shvaća taj prijevod kao izvorno štivo. Stoga prevoditelji koriste riječi “strahopoštovanje,” “pobožni strah” ili “štovanje,” umjesto “skromnost.”

Ipak, ova upotreba pomagala sugerira da su ideja skromnosti i ideja poštovanja isprepletene. Trebamo štovati Boga u skromnosti. Odnosno, uz pravilno štovanje i poštovanje, a ne uz drskost, bezobrazluk ili besramni osjećaj vlastite važnosti. Štoviše, ova upotreba sugerira da su rani kršćani na skromnost gledali kao na pobožni stav, koji je utjecao na daleko više segmenata od toga kako se žene trebaju odijevati. Zaista, sve što vjernik čini treba proizaći iz lijepog, skromnog ponašanja. 

Kad se Pavao obratio ženama u Efezu u vezi skromnosti njihove odjeće, on ondje nije primjenjivao izolirani standard, koji je vrijedio samo na žene ili žensku odjeću. Istaknuo je da bi vjera žene trebala utjecati na njezin izbor garderobe, onoliko koliko utječe na ostatak njezinog ponašanja. Njezina odjeća trebala bi biti dostojanstvena i skromna, pokazujući samokontrolu, jer je to zajednički standard za svako kršćansko ponašanje. Ovaj se standard odnosi i na muškarce. 

Tri ključna pitanja 

Primijetite da se Pavao ovdje nije pridružio redovima policije skromnosti. Nije uspostavio vanjski broj pravila. Nije rekao ženama u Efezu da izrezi njihovih toga moraju prekriti ključne kosti ili da im porub može biti samo određeni broj rukohvata iznad gležnjeva. Nije precizirao koliko pletenica, koliko zlata ili koliko bisera može nositi skromna žena. Ne. Podignuo je raspravu na dublju i daleko jezgrovitiju razinu. Biblija postavlja standarde za pobožno odijevanje, koji daleko premašuje poštivanje niza pravila. Biblija promiče vrstu pobožnosti koja teče iznutra prema van. Istinsku pobožnost. Ne samo pojavu pobožnosti. Zbog toga se moramo okrenuti od rasprave o visini naših porubnih linija i okrenuti se prema rješavanju stanja našeg srca. Tri kvalifikacije u 1. Timoteju 2, 9–10 pomažu nam u ispitivanju je li naše srce na pravom mjestu, kada razmišljamo o tome što da, a što ne odjenuti. 

Je li dostojanstveno ili ne?

Grčka riječ kosmios označava dostojanstvo ili iskazivanje poštovanja. Pavlova primarna briga ovdje je je li naša odjeća pristojna, potiče li druge na iskazivanje poštovanja nama i pristaje li karakteru nas kao Božje djece. Iskazivanje poštovanja ovdje znači da, po Božjim uvjetima, zbog onoga što odijevamo drugi nama žele iskazati poštovanje.

Ova nas riječ izaziva na stvaranje kozmičke perspektive, koja će se podudarati s našim svakodnevnim odlukama. Prema Pavlu, pobožne žene prihvaćaju posve drugačiji pristup odjeći, od žena koje ne poznaju Isusa Krista. Odijevaju se na način koji je u skladu s njihovim kršćanskim karakterom.  Naš Gospodin želi da njegove djevojke budu zapanjujuće lijepe. Više puta naglašava da je ženska ljepota i uljepšavanje žena, nešto što započinje iznutra. Srce je mjesto gdje smo obukli Krista i Njegovu odjeću. Stoga je pobožna žena daleko više zabrinuta za svoj duhovni izgled, nego za svoj vanjski izgled. Kristova je pravednost odjeća koju ona oblači, kako bi je drugi vidjeli. (Rimljanima 13, 14) 

Duhovno uljepšavanje je stvarnost. Tjelesni ukras je simbol te stvarnosti. Naša vanjska odjeća je od sekundarne važnosti, ali nije nevažna, jer svjedoči o našoj duhovnoj odjeći. Ono što nosimo izvana trebalo bi prikladno ili „bi trebalo odgovarati za žene koje ispovijedaju pobožnost.“ (1. Timoteju 2, 10) Vanjsko treba izražavati i poklapati se s unutarnjim.

Je li pristojno ili ne?

Kao što je ranije spomenuto, aidos, biblijska riječ za „skromnost“, znači odgovarajuće poštovanje i respekt. Suprotno je drskosti, uznositosti, prpošnosti ili bestidnom osjećaju vlastite važnosti. Aidos uključuje unutarnju suzdržanost ili odbojnost, prema svemu što je u Božjim očima nepristojno ili ne čedno.

Skromno se odijevati prvo znači poslušnost Bogu. Odabiremo odjeću koja je pristojna u Njegovim očima, a ne odjeću koja je provokativna, zavodljiva i koja časti golotinju. Kada se pristojno odijevamo, prepoznajemo da je Bog odredio odjeću kojom pokrivamo, a ne skrećemo pažnju, na našu golu kožu. Pokrivamo se iz poštovanja prema Njemu, evanđelju, drugim ljudima i iz poštovanja prema onome kakvima nas je učinio. Naša odjeća trebala bi govoriti istinu o evanđelju. Pokazivati svijetu da Isus pokriva našu sramotu i da nas čini pristojnima. Naša odjeća pokriva našu golotinju kao što Kristova odjeća prekriva naš grijeh. (Otkrivenje 3, 18) Pristojnost znači da se slažemo s našim Gospodinom oko prave svrhe odjeće i da se ponizno odričemo vlastitih načina, tako što ćemo se odijevati na način koji proslavlja Isusa. 

Je li skromno ili pretjerano?

Pobožne žene vične su samokontroli; svojim ponašanjem i načinom odijevanja. Zauzdavaju svoje impulse i izbjegavaju šašave krajnosti u modi, frizurama i šminki. Izbjegavaju trošiti pretjerane količine novca ili natrpavati ormare pretjeranim količinama odjeće. Kao što je slučaj sa svime ostalim što rade, one svojim odlukama u vezi odijevanja upravljaju sa svetim osjećajem umjerenosti, jednostavnosti i samokontrole.

Ono što vam može pomoći u shvaćanju što odjenuti su tri pitanja, koja će vam također pomoći u razumijevanju onoga kako se odijevate: „Je li dostojanstveno? Je li pristojno? Je li skromno?“ Ne zaboravite u postupak uključiti svog „Pomoćnika.“ Duh Sveti brine o vašoj odjeći. Njega osobno zanima hoćete li svoje tijelo predstaviti na način koji odaje štovanje Kristu. 

„Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ (1. Korinćanima 6, 19-20) 

Odjeća nije namijenjena nama. Namijenjena je prikazivanju dubokih i temeljnih istina, o Bogu i evanđelju Isusa Krista. Duhovno ukrašavanje je stvarnost. Tjelesni ukras je simbol te stvarnosti. Žena čije je srce uljepšano svetošću željno će se odijevati na način koji zadovoljava njezinog Gospodina. 

Izvan legalizma i mlakosti 

Ovog ljeta svijet će predstaviti svoje najnovije i najveće modne trendove. Retro vruće hlačice i popularni ”top” možda će biti najnoviji trend. Neki će se kršćani pridružiti policiji skromnosti, kako bi utvrdili pokrivaju li sestre dovoljno kože. Drugi će se pobuniti protiv svakog pokušaja ograničavanja ženske slobode i prebacivanja odgovornosti za mušku spolnu čistoću, na ženska ramena. 

No Biblija se suprotstavlja i legalističkom i mlakom stavu. Izaziva nas da odbacimo osuđujući pristup, zasnovan na pravilima koji skromnost mjeri porubom, a ne srcem. Također nas izaziva, muškarce i žene, da radosno prihvatimo koncept skromnosti i smatramo ga lijepom, a ne ograničavajućom, vrlinom. 

Autorica: Mary A. Kassian; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: