Ujutro 10. veljače 2024. život Jessie-Lou Harvie iz Velike Britanije promijenio se u svega pola sata. Probudila se osjećajući slabost u nogama, pokušala ustati i napraviti korak, no iznenada više nije mogla pomaknuti ništa ispod grudi.
Otac Tony u panici ju je odnio do automobila, dok je majka Nicola gledala kako liječnici u hitnoj službi organiziraju hitan transport u Royal Children’s Hospital u Glasgowu. Tamo su roditelji čuli rečenicu od koje svakom zastane srce: „Možda više nikad neće hodati.“
Nakon konzultacija s liječnicima iz Great Ormond Street Hospital u Londonu, stigla je teška dijagnoza – transverzni mijelitis, rijetko upalno stanje leđne moždine koje pogađa tek nekolicinu ljudi na milijun, ali može izazvati trajnu paralizu.
Sljedećih 12 tjedana Jessie-Lou je provela zatvorena u bolničkoj sobi, izlazeći samo na fizioterapiju i kratke aktivnosti. U tom razdoblju mogla je napraviti tek nekoliko koraka uz pomoć hodalice, a većinom se kretala u invalidskim kolicima.
„Mislila sam da ću nakon par tjedana opet biti stara ja“, priznala je.
U svibnju 2024. prebačena je u National Spinal Injuries Centre u Stoke Mandevilleu. Tamo je po prvi put osjetila da nije sama – upoznala je druge mlade s istom dijagnozom, sudjelovala u sportovima u kolicima, radila fizioterapiju u pristupačnoj teretani i prošla tretmane funkcionalne električne stimulacije.
Nije jedina
„Bilo je lakše jer nisam jedina. Osjećala sam da me razumiju“, rekla je tiho.
U lipnju se vratila kući ocu Tonyju i psu Milou. I dalje hoda šepajući i slabosti desne strane, no sama ističe: „Ne odustajte. Vježbe i fizikalna terapija najviše pomažu.“
Od jeseni 2024. Jessie-Lou se vratila školi i umjetnosti – članica je dramskog kluba i nastupila je u predstavama poput Les Misérables i A Midsummer Night’s Dream. U studenom je dobila novu ulogu u svjetskoj premijeri mjuzikla Wild Rose u Lyceum Theatreu.
Sljedeći san? Jednog dana igrati Elfabu u mjuziklu Wicked.
Obitelj je uz podršku organizacije Spinal Injuries Scotland osigurala sredstva za uređaj Bioness L300 Go, koji pomoću električne stimulacije pomaže kod „foot dropa“.
„Hoću li biti potpuno kao prije ili ne – opet ću prkositi očekivanjima“, kaže Jessie-Lou sa smiješkom.
Majka Nicola dodaje: „Trebalo nam je sedam godina vantjelesne oplodnje da je dobijemo. Kada su rekli da neće hodati, bilo je razorno – ali nikome nisam dopustila da je ograniči.“
