Duhovna sljepoća
Foto: Pexels

Što je duhovna sljepoća? Jeste li ikada čuli za nju? Što Biblija kaže o njoj? 

Ako nikada niste, po vjeri, dobili Svjetlo svijeta, Isusa Krista, nema razloga da to Svjetlo ne dobijete sada. Trebate prepoznati da vas vaši grijesi priječe u odnosu sa svetim Bogom i da stoje ispred vas i Boga. (Izaija 59, 2) No, Kristov križ premostio je bezdan kako biste mogli ući u Kraljevstvo, koji ne bi mogao biti premošten ni na koji način.

Slijepi vode slijepe

Isus je razgovarao s nekim učiteljima i farizejima, koji su Ga prekorili zbog toga što Njegovi učenici nisu slijedili njihove tradicije (Matej 15, 1-2), na što im je Isus rekao da je ono što oni rade daleko gore.

Farizeji i učitelji su zanemarivali svoje roditelje, a svoj su nemar pokrivali onime što su nazivali radom za Boga, (Matej 15, 3-6), čime su kršili zapovijed da odaju čast svojim roditeljima. Zbog toga ih je Isus nazvao njihovim pravim imenom: licemjerima. (Matej 15, 7) Njegovu učenici djelovali su zabrinuto te su Isusu rekli: „Znaš li da su farizeji bili uvrijeđeni kada su čuli ovo (Matej 15, 12), no Isus im je odgovorio: „Pustite ih; oni su slijepi vođe. Ako slijepac vodi slijepca, obojica će upasti u rupu“. (Matej 15, 14)

Što je Isus mislio kada je rekao da su slijepi? Ranije, Isus se pozvao na riječi proroka Izaije, koji je pisao o njima kada je napisao: „Ti ljudi me časte svojim usnama, no njihova su srca daleko od mene“. (Matej 15, 8) Očigledno je da su farizeji i učitelji bili zaslijepljeni starozavjetnim proroštvima o Isusu da su bili daleko od Boga. Zbog velike udaljenosti stvari se još lošije vide. 

Ovosvjetski bog

Apostol Pavao neprestano se susretao s evanđeljima koja uopće nisu bila evanđelja. Ti nevjernici su bili toliko slijepi za istinito Svjetlo Riječi; pokušavali su oponašati Pavla, no on je napisao o njima: „A ako li je i pokriveno evanđelje naše, u onima je pokriveno, koji ginu, u kojima bog ovoga svijeta oslijepi mišljenje nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Kristove, koji je slika Božja“. (2. Korinćanima 4, 3-4)

Sotona ponekad ima naziv ”princ tame”. On ima svoje službenike koji ljudima izgledaju dobro, čak kao ”anđeli svjetla” (2. Korinćanima 11, 4), no đavao i njegovi anđeli zapravo mrze svjetlo te će učiniti sve kako bi pokušali izokrenuti svjetlo ili uzeti stvari iz konteksta. Ako đavao uspije ljude zadržati u tami, oni će biti zaslijepljeni i neće uspjeti vidjeti svjetlost, no Bog je nadvladao tamu, kroz Isusa Krista. (Ivan 1, 4-5)

VIDI OVO: Što se dogodi kada vam Bog otvori oči?

Za nas koji vjerujemo, Bog je rekao: „Neka iz tame svjetlost zasja! On zasvijetli u srcima našim da nam spoznaja slave Božje zasvijetli na licu Kristovu“. (2. Korinćanima 4, 6) To se dogodilo za sve one ”koji povjerovaše u Njegovo ime, njima On dade da postanu djeca Božja, koji su rođeni, ne od tijela ili volje tijela, niti od volje čovjeka, već od Boga”. (Ivan 1, 12-13) Stvoreni smo kako bismo vidjeli svjetlost; u suprotnom bili bismo i dalje u tami, a da toga ne bismo bili niti svjesni. 

Nevidljivo učinjeno vidljivim

Ne bismo trebali strogo prosuđivati nespašene. Umjesto toga, trebamo djelovati u suosjećanju i trebamo im svjedočiti o Svjetlu, jer ondje gdje su sada oni i mi nekoć bijasmo. Ni na koji način nismo bolji od njih. Samo smo na boljim pozicijama, jer se na nas više ne primjenjuje gnjev Božji. (Ivan 3, 36b) Otkupljeni smo dragocjenom krvlju Janjeta. (1. Petrova 1, 19)

Glavna razlika između nas i izgubljenih jest ta da je nama Bog dao svoga Duha. Samo onda kada nas je osvjedočio Duh Sveti o naše grijehe mi zaplakasmo, poput one gomile koja se okupila na dan Pentekosta, kada zavapiše: „Što da učinimo“? (Djela 2, 37) Za one od nas koji su spašeni, vidjesmo potrebu za pokajanjem i vjerom, što je točno ono o čemu je Isus govorio na početnu Njegove zemaljske službe. (Marko 1, 15)

Glavni razlog zbog kojeg poznajemo Krista bila su djela Duha Božjeg, koji nas je učinio svjesnima naših grijeha (Rimljanima 7) i potrebe da nam bude oprošteno, no najprije smo se trebali poniziti pred Bogom. Bog nikada neće udijeliti svoje milosti onome tko je ponosan; On će svoju milost dati samo poniznima. (Jakovljeva 4, 6) Biti ponizan znači više otvoren za evanđelje Isusa Krista i dobivanju besplatnog dara vječnog života. (Efežanima 2, 8) 

Što zasljepljuje ljude?

Trebamo se pitati ovo pitanje: što je to što zasljepljuje ljude? Što dovodi do duhovne sljepoće? Vjerujem da su to izbori koje donosimo. Jedan od načina na koji će netko zasigurno postati duhovno slijep jest ako se izruguje Bogu (Izaija 37, 23), prigrli zamisao da je čak ta osoba bog (2. Petrova 3, 3; Judina 1, 18), ako osoba kaže da nema Boga (Psalam 14, 1) i ako osoba odbaci istinitog Božjeg Sina. (Ivan 3, 36b; 12, 48)

Sve što ti ljudi čine jest ono što Bog kaže: „Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga“ (Rimljanima 2, 5) i za sve one koji ”ne budu poslušni Istini, već koji budu slušali nepravednost, bit će gnjev i srdžba”. (Rimljanima 2, 8)

Kako bi ostao slijep, sve što osoba treba činiti su djela tijela: „Bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“. (Galaćanima 5, 19-21) 

VIDI OVO: Kako Bog otvara naše duhovne oči?

Zaključak

Kada se okrenemo Bogu i naše pouzdanje položimo u Krista, vidjet ćemo Svjetlost, no sve dok se ne ponizimo, ostat ćemo u tami, a to je mjesto koje će zauvijek biti užasno. Isus je rekao za one koji su Ga odbacili: „Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi“. (Matej 22, 13) 

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com