Naslovnica Život Zašto je nečistoća (blud) jedan od najodvratnijih grijeha?

Zašto je nečistoća (blud) jedan od najodvratnijih grijeha?

Nečistoća, odnosno blud, u svom se početku ne javlja kao odvratan i otvoren grijeh. Obično nam se prikazuje u liku ljepote, sklada i poželjnosti i u njoj nema ništa odbojno.

Sotona zna odjenuti svoju božicu strasti, pohota i bluda u načela ljubavi, pa njezina pojava može prevariti i najjače ljude. ”Naposljetku, to je posve naravan instinkt”, reći će neki racionalist. ”On nam je dan od Boga.” Ali, stanite malo, jer Biblija u Izrekama 6,32-33 kaže: ”Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.”

Bog mrzi grijeh nečistoće, bluda ili razvrata. Taj je grijeh uzrokovao propast mnogih naroda. Razara svetost obitelji, narušava zdravlje, sprječava razvoj ličnosti, mnoge dovodi do duhovne nemoći. Uzrokovao je i još uvijek uzrokuje rastave mnogih brakova, tisuće nevine djece ostalo je bez kućnog ognjišta, a mnogim mladim ljudima uništio je nadu u svjetliju budućnosti.

Razvrat je jedan od najodvratnijih grijeha jer izopačuje i izobličuje najdragocjeniji dar koji je Bog dao čovjeku – ljudsku ljubav – i baca u najdublji kal. Ali usprkos svojoj odvratnosti, razvrat je najmoćnija sotonska lukavština. Njezin nas hrapavi glas progoni cijeli dan kroz otrcane priče, dvosmislene primjedbe i otvoreno prostaštvo. Nastoji privući našu pozornost ilustriranim stranicama u časopisima, raznim prilozima na televiziji ili besramnim scenama na filmu.

Čednost se često smatra kićenim ponašanjem, a blud i nečistoća modernom i zgodnom zabavom. To je ”roba” koju đavao nudi ljudskoj rasi. U prodaji seksa na veliko reklamira se trenutno uzbuđenje, ali posljedice toga opakog grijeha uvijek čovjeka nasamare. Sotona ne govori o kajanju, jalovosti, osamljenosti i duhovnoj pustoši koja prati nemoral. Ništa ne govori o razbijenim obiteljima, uništenim životima, poremećenim umovima i bolesnim tijelima, što je posljedica razvratnog života.

Pitajte ”prijateljice noći” u Londonu, ”B” djevojke u New Orleansu ili prostitutke u Tokiju što znači biti bludnica. Zapitajte žene koje se često rastavljaju i čija se imena neprestano povlače po raznim medijima je li im promjena muža donijela ikakvu promjenu u srcu ili unutarnji mir. Novinski izvještaj o poznatoj Amerikanki, koja se četiri puta udavala, bilježi i ovo: ”Primijećeno je da je blistav izraz nestao s njezina lica, stječe se dojam da je sita života.”

Dotjerana vanjština takvih žena znak je nutarnje prijevare i praznine. Upitajte neizlječive bolesnike po našim bolnicama i sanatorijima, koji svojim tijelom plaćaju za to što su prekršili sedmu zapovijed Božju, donosi li grijeh sreću. Kada osjete da vrijeme odmiče i kada ludost njihove mladosti naplaćuje svoj danak, njihovi glasovi dirljivo govore: ”Plaća grijeha je smrt” (Rimljanima 6,23).

Nemoral je najoštrije pakleno oružje za uništavanje duša. Sotona ga uspješno upotrebljava sve tamo od početka stvaranja pa do današnjeg dana. U početku nikad ne gubi svoju finoću, vještinu osvajanja i lukavost, dok nam je uništenje ostavljeno za kraj. Tu ljepotu nadmašuje samo ubojitost.

Želim istaknuti tri činjenice u vezi s grijehom nečistoće – bludom.

Prvo: blud obilježuje! U doba ropstva rob se mogao prepoznati po otiscima žiga svoga gospodara. Kada čovjekom zavlada grijeh, on neizbježno ostavlja tragove. Krvave oči i otečeno lice pijanca, nervozno trzanje narkotičara, roba opojnih droga, besramno zurenje razvratnika i naduto držanje ohologa, sve su to tragovi, odnosno obilježja, nutarnjeg zla. Blud, grijeh izopačenosti i neprirodnosti, daje onome kojem je omilio posve neprirodno držanje. Nemiran pogled, crvenilo zbunjenosti, značajan i lukav izraz – sve su to znakovi nečista življenja. To su vanjski znakovi nutarnje nečistoće. Ali ti vanjski znaci slabi su u usporedbi s ljagom koju nečistoća ostavlja na ličnosti i duši.

Osjećaj krivnje i nečiste savjesti javlja se u ognju bludne, pohotne strasti. Iz bluda izrastaju fobije, koje zastrašuju čak i najveće psihijatre. Ali, što je najgore, blud uništava dušu. Biblija kaže u Galaćanima: ”Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost.” Biblija nam kaže da je nečistoća posljedica prvoga grijeha. Nadalje, uči nad da ”svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše i nitko ne čini dobro – nikoga nema” (Psalam 14,3) i da je cijela ljudska rasa zaražena bolešću grijeha. Također uči da oni koji su počinili grijeh bluda neće naslijediti Božje kraljevstvo. Isus je sedmu zapovijed, koja kaže: ”Ne učini preljuba”, ovako protumačio: ”…svaki koji s požudom pogleda u ženu već (je) – u svom srcu – s njom učinio preljub” (Matej 5,28). Time je rekao da neka osoba može biti kriva već zbog same pomisli ili riječi. Tisućama ljudi taj je grijeh nečistoće i bluda uništio duše i udaljio ih od Boga.

Nadalje, nečistoća zavarava. Pavao, kada piše Titu, navodi da je čak i on prije nego što je upoznao Krista, upoznao prijevaru nemorala. ”I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti…” (Titu 3,3). Blud zavodi i vara kraljeve, proroke, mudrace i svece. Nemoj pomisliti da si ti zaštićen od njegova zlokobnog i štetnog utjecaja. Mudri Salomon sigurno je s iskustvom došao do spoznaje da je jedino ”…luđacima grijeh šala” (Izreke 14,9)

Blud vara one koji ga gaje u svojim srcima. Blud vara kada se žanju njegovi plodovi. ”Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati: što tko sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo iz tijela će žeti propast…” (Galaćanima 6,7-8).

Nakon grijeha bluda javlja se kajanje. Najbjedniji ljudi koje sam sreo bili su oni koje progoni sjećanje na upropaštene godine bluda. Bog im je spreman oprostiti, ali oni nisu voljni sposobni oprostiti sami sebi. Veličina njihova grijeha rasla je s godinama i donijela plod žaljenja i kajanja. Sijali su u tijelo i od tijela su požnjeli propast. Njihov blud ih vara, progoni i ruga im se. Kao i svaka druga đavolska prijevara, uzima im sve što je dobro, a ne daje im ništa u zamjenu. Sotona vodi vrlo grubu trgovinu.

Ima li nade za one koji su u vlasti bluda? Da, svakako ima. Marija Magdalena, žena s Jakobova studenca, kao i žena uhvaćena u preljubu, mogu zajedno pjevati:

Ima jedan zdenac, pun je krvi

koja teče iz Kristovih žila,

svi grešnici u njeg’ uronjeni,

pečate svoga grijeha gube!

Grijeh koji je crven kao grimiz pere se u Kristovoj krvi. Kada su farizeji doveli Isusu preljubnicu, zahtijevali su da bude kamenovana. Krist se tada sagnuo i prstom pisao po zemlji. Ono što je pisao (a to je moglo biti i Deset zapovijedi) navelo je farizeje da se jedan po jedan povuku… Isus je tako ostao sam sa ženom pa je zapita: ”Nitko te ne osudi?” Ona na to reče: ”Nitko, Gospodine.” A Isus joj reče: ”Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada ne griješi više” (Ivan 8,3-11). Ta bludna žena slika je onih koji su u vlasti nečistoće. Ona je sagriješila – da, ali ”jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3,23).

Krist može samo jedno učiniti s grijehom. On ga ne ispričava niti ga osuđuje – On ga prašta! U Ivanovu evanđelju čitamo (3,17): ”Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” Kada je Krist umro na Golgoti, umro je za grijeh nečistoće, kao i za sve druge grijehe. Nečistoća je samo vanjski znak ”naslijeđenoga grijeha” za koji David kaže da je u njemu začet i rođen. Svaka osoba rođena od žene – rođena je kao grešnik. Samo je jedno mjesto oproštenja, a to je podnožje križa, kamo odlazimo u pokajanju i vjeri da primimo Krista kao Spasitelja. Samo na mjestu smrti svoga sina Bog može oprostiti grijeh.

Ako predaš svoj život Isusu Kristu, Bog će ti oprostiti svaki grijeh koji si učinio. On će čak zaboraviti da si ikada griješio. U Njegovoj prisutnosti možeš biti potpuno opravdan i očišćen od svake nečistoće. Ali ne samo to. On daje i pobjedu. Ženi je rekao: ”Idi i više ne griješi.” Mnogi kažu: ”Pokušao sam već tisuću puta, ali ne mogu to slomiti.” Znaj da Bog nikad ništa neće tražiti a da za to ne da potrebnu silu.

I ti možeš odlučiti da uz Božju pomoć više ne griješiš. Za to nemaš snage, ali kad Krist uđe u tvoje srce, daje ti nadnaravnu silu i snagu da se odupreš strašnoj napasti i strasti. Jer zbog grijeha nečistoće muči te savjest, progoni te sjećanje, a društvo te osuđuje. No spasit će Isus Krist. On može postati tvoj Spasitelj. Zato, ako želiš izbavljenje, priznaj svoje grijehe, primi Isusa i dopusti Mu da te očisti i učini od tebe novog čovjeka.

Autor: Billy Graham; iz knjige ”Sedam smrtnih grijeha” (Duhovna stvarnost Zagreb)

NAJNOVIJI ČLANCI