To je najvažnija rečenica u Svetom Pismu. Zapravo, najvažnija u svim pisanim literaturama. Ma zapravo, u cijelom svemiru.
„Bog kraljuje.“
To je fraza koja se u Pismu ponavlja ukupno 5 puta, od kojih su 4 puta u psalmima (1 Ljet 16,31; Ps 93,1; 96,10; 97,1; 99,1). Unatoč jednostavnosti rečenice, ona u biti i nije tako jednostavna. Kada se zamislimo nad ovom temeljnom istinom, bilo bi dobro da stanemo i dobro je razmotrimo kako ne bismo propustili grandioznost istine sadržane u toj rečenici. Postoji toliko toga što možemo naučiti o Bogu kroz prirodu i stvorenja; o Njegovu brižnosti, snazi, dizajnu i kreativnoj sposobnosti. Ali, još više možemo naučiti o Njemu putem Njegove riječi.
Izraz „Bog kraljuje“ sadržava barem 10 pojmova koji nedvojbeno pripadaju Božjoj nadmoći. Kao i bilo koje razdoblje između Knjige Postanka 3 i Otkrivenja 20, i ovo je prikladno vrijeme da podrobnije razmotrimo barem 10 pojmova koja su sadržana u rečenici „Bog kraljuje.“
Prvo, imenovan je određeni identitet.
U židovskoj gramatici glagol u rečenici obično dolazi ispred subjekta. Ali u ovom stihu, postoji zanimljiva i manje uobičajena reverzija. „BOG“ započinje rečenicu. Prema tome, jasno je o kome se radi. U hebrejskom jeziku, to je sporazumno ime po kojem se raspoznaje Bog. Prije svega: pisci na jasan način ukazuju na koga trebamo obratiti pozornost. Naglasak je na identitetu psalma; Bog Svetog Pisma.
Drugo, izraz „Bog kraljuje“ sadržava i isključivost.
„Bog kraljuje.“ Niti jedan drugi pojedinac ne kraljuje. Naravno, postoje ljudski vladari, sudci, kraljevi, koji na trenutak bivaju uzvišeni. Ali, kao i cvijet za vrijeme vrućeg ljetnog dana, oni se uzdignu i ponovno padnu u blato. I vladavina svih bića, koja nisu Bog Svetog Pisma, je samo delegirana ovlast. A Božje kraljevstvo je samo-preuzeto, samo-dodijeljen autoritet.
Nadalje, obratimo pozornost na ono što Pismo ne govori. Nigdje ne piše, npr: „Bog i popularna ljudska mišljenja vladaju.“, „Bog i senat kraljuju.“, Bog i ljudski vladar kraljuju.“, „Božje i ljudskih odluka kraljevstvo.“ Ili, „Božje i ljudskog grijeha i pada kraljevstvo.“
Isključivo Bog kraljuje. Radi naglašavanja istog, Ps 93,2 spominje „Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona.“ Subjekt je u jednini. Nitko na svijetu ne dijeli glavno Gospodarevo mjesto jer ni vladavina nije podijeljena.
Treće, u rečenici se krije veličanstvena strana koja prikazuje Božje samopostojanje.
Božje samopostojanje znači da Bog ne ovisi ni o kome drugome, već o samom sebi. Samopostojanje nas podsjeća da je „Bog“ odgovor na pitanje: „Što je prvo nastalo, kokoš ili jaje?“
Riječ „Bog“ u nekim je engleskim prijevodima ispisana velikim tiskanim slovima jer hebrejska riječ nije „Bog“, već Njegovo sveto zavjetno ime „Jahve“: Jahve je osobno ime koje Bog daje samome sebi te ga prvo otkriva Mojsiju u Knjizi izlaska 3,14. Riječ je prevedena „Bog“ jer su mnogi vjernici Staroga zavjeta imali vrlo visoko, puno poštovanja viđenje istinskog Boga, da su željeli biti jako oprezni u izgovaranju Njegovog samoprozvanog imena. Stoga su koristili termin „Bog“, a ponekad bi samo uputili na isto koristeći „Ime“.
Zašto si je Bog dao to ime? Povezano je s izrekom: „Ja jesam.“ Prenosi osnovnu ideju božanstvenosti samoga Boga; da On jednostavno jest. On je oduvijek postojao. On je oduvijek bio. Ljudski vladari su puki treptaj u vremenu, dok Bog Svetog Pisma nema ni početak ni kraj.
Nadalje, ovo ime pripisuje se i Isusu Kristu.
„Reče im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam.’“(Iv 8,58).
I On posjeduje isključivu superiornost: “Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime; ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin“ – na slavu Boga Oca.“ (Fil 2, 9-11).
Isus je vječno postojeći Bog i JA JESAM od samog početka.
Ova činjenica ima velike implikacije. Budući da Bog oduvijek postoji, On svojim postojanjem ni o kome ne ovisi. Ovo ne vrijedi ni za koju drugu stvar; planete, stijene, svemir, a pogotovo ne za ljude. Ljudska bića su potpuno suprotna samopostojanju. Mi smo nevjerojatno ovisni tijekom svog postojanja. Za razliku od Boga, ljudska bića moraju biti stvorena. Zahtijevaju konstantan prinos drugih stvari za svoj opstanak: hranu, zrak i vodu. Bog je sve to što mi zahtijevamo za opstanak stvorio.
Za razliku od Boga, ljudska bića ovise o precizno-ugođenom okruženju. Na primjer, astronomi nas uče kako je naš planet smješten na savršenoj lokaciji za održanje ljudske egzistencije. Oni to nazivaju Zonom Zlatokose. Sve je oko nas savršeno usklađeno te je moguće održati našu slabašnu, krhku egzistenciju. Nalazimo se na savršenoj udaljenosti od Sunca. Sunce je savršene veličine. Imamo pravu putanju oko sunca i nagib zemlje zbog kojega i postoje godišnja doba. Naš planet sadrži savršenu količinu kisika i dušika. Kora naše zemlje je savršene debljine. Mnoge od ovih stvari doprinose postojanju vode koja pak prilagodljivo vrijeme čini mogućim, a nas živima.
Da živimo, recimo, na Jupiteru, smjesta bismo bili uništeni učestalim olujama za vrijeme koje vjetrovi dostižu i 300 milja na sat. I naše je sunce jedino od oko 300 milijardi u našoj galaksiji. A naša je galaksija jedna od oko 200 milijardi u poznatom svemiru. Ali svaka pojedina varijabla izvan nas, a da ne spominjemo one unutra, je savršeno obrađena od strane samopostojećeg Boga radi našeg postojanja s obzirom da mi nismo „samopostojeći“.
Grubi vanjski ekološki uvjeti nisu nikakav faktor za Boga. On je postojao prije nego je postojalo ikakvo drugo okruženje. On je bio okruženje. Mi bismo mogli pričati i pričati, ali „Bog kraljuje“ je veličanstveno viđenje samopostojanja.
Četvrto, „Bog kraljuje“ u sebi sadrži i suverenitet.
Hebrejska riječ prevedena kao „kraljuje“ je prepuna značenja. Prenosi misao da Onaj koji je apsolutno nadmoćan i suveren, istovremeno biva i djeluje. On posjeduje i koristi bezgraničnu moć i autoritet.
Božji suverenitet ne znači da Bog može činiti bilo što što će ljudska odluka ili popularnost dozvoliti. Nego, ono znači da Bog čini što god On želi. Sve što se događa se događa jer je Bog tako dosudio. Ako čak maleni kamenčić lebdi negdje u drugoj galaksiji izvan Božje kontrole, onda mi imamo boga koji nije Bog. Ali istinski Bog je Bog suverenosti.
Peto, „Bog kraljuje“ u sebi krije i aktivnost.
Riječ „kraljuje“ je glagolski oblik riječi „kralj“. U svemu što Bog čini neprestano je prisutna vrhovna aktivnost.
Glagol „kraljuje“ ukazuje na konstantnu aktivnost. On je kraljevao kada su se pisali psalmi nekoliko stoljeća prije Krista. On je kraljevao kada je postojao sam prije svih stvorenja. On je aktivno kraljevao jučer, kraljuje danas, i kraljevat će zauvijek.
Ovo nas podsjeća na to da je deistički pogled na Boga fiktivan. Bog nije postavio stvorenje na jedno mjesto i pustio ga poput miša na navijanje da samo kaotično zveči po podu. To nije pravi Bog. I ova činjenica ne ovisi o konačnoj ljudskoj sposobnosti da ovo shvati i prihvati. Bog aktivno i neprestano kraljuje, moralno i pravično.
Šesto, u rečenici „Bog kraljuje“ postoji i univerzalnost.
Nigdje nije specificirano područje vladavine. Na primjer, ne piše: „Bog kraljuje u otprilike 60 % svijeta“ ili „Bog kraljuje ¼ vremena, ½ zemlje i većinom raja.“ Nikakva geografska ili epizodna referenca nije dana jer je Njegovo kraljevanje sveobuhvatno i univerzalno.
Na kraju Psalma 93,1 piše: „Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.“ „Krug zemaljski“ se ne odnosi samo na fizički planet , već na sve što postoji; društva koja se ustanovljuju i padaju, moralne, socijalne i duhovne zakone; Njegov plan otkupljenja. On kraljuje univerzalno. Ovo jest kolosalno, ali bez mane, sposobnost obavljanja više poslova odjednom: njegovo univerzalno vladanje uključuje i predsjednike, ljude, planete, ananase, paune, Pomeje i Tihi ocean. Bog univerzalno vlada svime.
Sedmo, u našoj rečenici „Bog kraljuje“ krije se i veličanstvo.
Psalam 93,1 kaže: „Bog kraljuje, u sjaj zaodjeven.“ U stara vremena, moćni bi kralj obukao kraljevsko ruho rezervirano samo za njega nakon pobjede u odlučujućoj bitci. U Božjem slučaju, „biti u sjaj zaodjeven“ ne odnosi se na odjeću, već na Njegovu vlastitu kraljevsku prirodu slave i časti. Na hebrejskome, riječ „sjaj“ opisana je kao nešto što je visoko iznad vas, toliko da morate podići pogled da biste vidjeli uzvišenost istoga.
Ne postoji vladar niti kralj koji je toliko veličanstven i dostojanstven kao Bog Svetog Pisma. I njegovo veličanstvo nije izvedeno, već ‘prirođeno’. Neovisno o tome je li priznato, Njegovo je veličanstvo beskonačno i zadivljujuće.
Ova ista herbejska riječ, „veličanstvo“, koristi se i u Starom Zavjetu, govoreći o tome kao nečemu što će ljudi vidjeti u posljednjim vremenima:
„U dan onaj vacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.“ (Iz 2, 20-21).
Oni koji mrze Boga i odbijaju njegovo oproštenje, bit će prestravljeni njegovim veličanstvom. Nadalje, oni koji prignu koljeno pred Njim, radovat će se Njegovom veličanstvu:
„Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu.“ (Iz 24,14).
Osmo, u rečenici „Bog kraljuje“ krije se i moć.
Vladanje na način na koji Bog vlada, zahtijeva neizračunljivu silu. Kolika je snaga potrebna za, npr, izvršenje vrtnje, naginjanja i kruženja oko sunca 5, 972E24 kg teške Zemlje, a da pritom ne ‘odleti’ u krivom smjeru? Koliko je snage potrebno da bi se Galaksija Mliječni Put kroz svemir kretala brzinom od 370 milja po sekundi? I kolika je moć potrebna da bi se sve to stvorilo iz ničega? I najvažnije od svega, ne postoji broj kojim bismo mogli procijeniti moć kojom duh iz mrtvih oživljava u Kristu.
„Bog kraljuje“ je deklaracija zadivljujuće sposobnosti. Njegova moć nije zadobivena, već vječno posjedovana.
Deveto, „Bog kraljuje“ sadržava i zadovoljavajuću sigurnost.
Ništa ne može zamijeniti niti omesti Njegovo vladanje. Njegovo je kraljevanje bila sadašnjost u vrijeme ovih psalama, a tako je i danas. Uopće nema sumnje u ovu rečenicu. Ne postoje dopune između riječi „Bog“ i „kraljuje“, kao što su „možda“, „uglavnom“, „vjerojatno“ i sl. Njegovo je kraljevstvo sigurno kraljevstvo. „Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.“ (Ps 93,1). Svijet – svi događaji i stvari – čvrsto su i sigurno određeni. Hebrejska riječ „poljuljati“ znači protresti ili srušiti. Što god stoji u povijesti – stvaranje, pad, Kristovo rođenje, raspeće, uskrsnuće i povratak – sve je to Njegov plan i ništa ga neće omesti. Postoji sigurnost u Božjem kraljevanju koje nam pruža utjehu za sadašnje događaje koji prethode budućnosti.
Deseto, „Bog kraljuje“ izraz je koji u sebi sadrži vječnost.
Neprestano se spominje Božje kraljevstvo. Njegovoj vladavini nema ograničenja zato što ne postoji rizik da On neće uspjeti niti postoji mogućnost da se pojavi Njemu nadređeni vladar. Prije nego je čovjek postojao, On je vladao. On vlada sada. I dugo nakon što se tinta osuši od pisanja o povijesti ljudskog vladanja, On će vladati.
Naposljetku, valja napomenuti važnost Božjeg kraljevstva u svrhu našeg spasenja. U nekom smislu, važnije je da Bog kraljuje, nego da je Spasitelj. Ako je On spasitelj, to je dobro, ali ne postoji jamstvo o Njegovoj moći spasenja. Međutim, ako je Gospodar, onda znamo nešto o Njegovim autonomnim sposobnostima. Stoga, mogli bismo reći, budući da je Gospodar, On može biti uspješan spasitelj čovječanstva.
Bog Svetog Pisma vlada apsolutnom nadmoći. Dakle, kao što je Jonathan Edwards primijetio: „Apsolutni, opće i neograničeni suverenitet Boga traži da ga obožavamo svom mogućom poniznošću i poštovanjem.“
Autor: Eric Davis; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: TheCripplegate.
