Evanđelje dana za subotu, 3. veljače 2024. godine: Bijahu kao ovce bez pastira. (Marko 6, 30-34)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu. (Marko 6, 30-34)
Evanđelje dana – komentar
Apostoli su se upravo vratili u Kapernaum sa svog prvog propovjedničkog poslanja. Možda ih je opio uspjeh, možda su bili umorni i ranjavih nogu. Vidjevši da su im potrebni odmor i mir, Gospodin ih je poveo lađom do pustoga kraja na obali Galilejskog mora.
Svjetina je slijedila Gospodina i njegove učenike kopnenim putem uzduž obale jezera. Lutali su uokolo bez duhovnog vodstva, gladni i bespomoćni.
Kao i mnoge druge upotrebe pastirskog jezika u hebrejskoj Bibliji, ovdje u Marku opis Isusa kao pastira služi kao oštra kritika izraelskih lažnih vođa. Ezekiel 34, na primjer, kritizira izraelske kraljeve što su se obogatili, a zanemaruju potrebe naroda: “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.'” (Ezekiel 34, 2-5)
Božji narod postao je upravo ono na što su upozoravali Mojsije i Ezekiel – ovce bez pastira – oslabljene, raspršene i ranjive. U međuvremenu, njihov “pastir”, Herod, priređuje gozbu za svoje dvorjane i službenike i za vođe Galileje (stih 21), na kojoj ubija navjestitelja Božjeg nadolazećeg kraljevstva. Narod čezne, čak i juri, za pravim pastirom koji će ih dovesti u to kraljevstvo.
Isus, u suosjećanju prema tim izgubljenim ovcama, “stane ih poučavati mnogočemu”. Hrana za kojom su ljudi gladovali je sama Božja Riječ.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, Ti imaš riječi života vječnoga. Hvala što si dao svoj život kao otkupninu za nas grešnike, kako bi se po vjeri u sve što si učinio mogli spasiti od pokvarenoga naraštaja. Mnoga stada su i danas bez pastira. Vode ih vukovi u ovčjem runu. Sačuvaj, Gospodine, svoj vjerni ostatak i pomozi nam da se svakodnevno ispunjavamo Tvojim Duhom i hranimo iz Riječi. Amen!
