Tko su bili farizeji u Bibliji?

Farizeji u Bibliji su bili židovska vjerska skupina koja se spominje, bilo kolektivno ili kao pojedinci, 28 puta u Novom zavjetu.

Riječ farizej dolazi od hebrejske riječi koja znači “odvojen”. Bili su poznati po naglasku na osobnoj pobožnosti, prihvaćanju usmene tradicije uz pisani Zakon i učenju da bi svi Židovi trebali poštovati svih 600 i više zakona u Tori, uključujući rituale koji se tiču ​​obrednog čišćenja.

Farizeji u Bibliji

Farizeji su uglavnom bili poslovni ljudi srednje klase i vođe sinagoga. Među farizejima su postojale dvije škole mišljenja, utemeljene na učenjima dvojice rabina: Shammaija i Hillela. Shammaijevi sljedbenici su gajili mržnju prema svemu što je rimsko, uključujući i poreze. Htjeli su zabraniti svaku komunikaciju i trgovinu između Židova i pogana. Hillelijevi sljedbenici su zauzeli ljubazniji pristup i usprotivili se takvoj ekstremnoj isključivosti.

Nema ništa loše u tome da se trudite biti vjerni Božjim zapovijedima. Stoga su farizeji prihvatili pisanu Riječ kao nadahnutu od Boga. U vrijeme Isusove zemaljske službe to je bilo ono što danas zovemo Stari zavjet. Nažalost, farizeji su dali jednaku ovlast usmenoj predaji, rekavši da predaje sežu sve do Mojsija. Uzeli su neka biblijska učenja i dodali im vlastita razmišljanja i ideje o načinu života. Razvijajući se stoljećima, farizeji su puno toga dodavali Božjoj Riječi, što je zabranjeno (Ponovljeni zakon 4, 2). Toliko su zakomplicirali stvari da i sami nisu mogli prakticirati svoja vlastita pravila i propise.

Farizeji su, piše portal Got Questions, poučavali sljedeće doktrine:

1. Bog kontrolira sve, ali odluke koje donose pojedinci također utječu na tijek života.

2. Doći će uskrsnuće mrtvih (Djela 23, 6).

3. Postoji zagrobni život, s odgovarajućom nagradom i kaznom na individualnoj osnovi.

4. Duhovni svijet, uključujući postojanje anđela i demona, je stvaran (Djela 23, 8).

Zašto je Isus imao problema s nekim farizejima?

Zašto je Isus imao problema s nekim farizejima?

U evanđeljima se farizeji često predstavljaju kao licemjerni i ponosni Isusovi protivnici. Isus je to otvoreno rekao: “Oni ne prakticiraju ono što propovijedaju” (Matej 23, 3).

Isus je ispričao priču o tome kako je jedan farizej postupio:

“Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grešniku!'” (Luka 18, 10-13)

Taj je farizej učinio neke stvari ispravno:

  • Otišao je u Hram.
  • Nije bio “grabežljivac, nepravednik ili preljubnik”.
  • Nije radio za Rimljane (što se u to vrijeme smatralo suradnjom s neprijateljem).
  • Financijski je podupirao Božje djelo – davao je desetinu.

Ali neke stvari je pogrešno napravio:

  • Pobrinuo se da ne bude “kontaminiran” onima koje je smatrao manje značajnima od sebe. To je danas poznato kao netrpeljivost i predrasude.
  • Imao je pogrešan stav: “Bože, hvala ti što nisam kao drugi ljudi.” Bio je licemjer. Uvrijedio je carinika u Domu Božjem: “… kao ovaj carinik.”

Licemjerje nikada nije pravi put. Neki ljudi prosuđuju druge prema tome što nose, što voze, u koju crkvu idu, koliko često se mole, čitaju Bibliju, s kim se druže … Zapamtite, biti savršen izvana i manjkav iznutra ne vodi vas nikamo s Gospodinom!