GENERACIJSKO PROKLETSTVO: Trpe li djeca posljedice grijeha njihovih roditelja?

Po svim ovim biblijskim stihovima može se zaključiti da: Djeca mogu trpjeti posljedice zbog grijeha svojih otaca.

”Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.” (Izlazak 20,5)

“Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena” (Ponovljeni zakon 5,9)

“Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 7iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.«.”(Izlazak 34, 6-7)

Stih iz Izlaska 20,5 je, naravno, jedna od Deset Božjih zapovijedi, a Deset zapovijedi su dane u formi Zavjeta (ugovora, saveza) između Boga i Izraela. Ovakav obrazac sklapanja saveza je bio vrlo uobičajen u ono vrijeme na bliskom istoku. Tako, Zavjet ima svoj uvod (Izlazak 20,2), tj. tko ga s kim sklapa, što on čini (Izlazak 20,2), teksta zakona (Izlazak 20,3-17), nagrade za poštivanje zakona (Izlazak 20,6 i Izlazak 20,12) i kazne za prekršitelje istog (Izlazak 20,5; Izlazak 20,7).

Prema Zavjetu, kada bi očevi zaveli svoju obitelj s Božjeg puta, i navodili je na kršenje Zavjeta, onda bi učinak Božje kazne zahvatio mnoge sljedeće generacije. Dakle, u svim ovim stihovima govori se o grijesima (prokletstvima, Ponovljeni zakon 28,15-68) otaca, koja mogu zadesiti i njihovu djecu, jer su njihovi očevi prekršili Zavjet, i postali neposlušni Bogu. Bog je Zavjet sklopio sa cijelim jednim narodom – Izraelom – i cijeli narod je bio prema njemu odgovoran. Djeca, mnoge generacije unaprijed, mogu patiti od posljedica kršenja Zavjeta, iako nisu ona osobno počinila te grijehe. Ovo je stalna tema koja se ponavlja kroz cijeli Stari zavjet i vrlo je lijepo vidljiva u Knjizi o Sucima.

Neki drugi odjeljci u Starom zavjetu opet kažu drugačije, da sinovi ne trebaju nositi posljedice grijeha svojih očeva.

“Neka ne ginu očevi za sinove ni sinovi za očeve; svaki za svoj grijeh neka gine.” (Ponovljeni zakon 24,16)

“Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonje očevo niti će otac nositi bezakonje sinovljevo; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.” (Ezekiel 18,20)

U Ponovljenom zakonu se govori u kontekstu zakona (pravnog sustava, Ponovljeni zakon 24,6-19), dok se i Ezekiel poziva na zakone iz Petoknjižja. Dakle, važno je razumjeti da konteksti ova dva stiha govore o kaznama, ili posljedicama, koje propisuje pravni sustav Izraela, za one pojedince koji ovaj pravni zakon prekrše.

Bitna je razlika između stihova danih u prvom slučaju, i ovom drugom. U prvom slučaju se radi o tzv. “kolektivnoj odgovornosti”. Što znači da je otac bio “glava kuće”, on je predstavljao cijelu obitelj i snosio punu odgovornost za nju.

Međutim, kako sada sve ovo razumjeti u svjetlu Novog zavjeta?

Posljedice generacijskog prokletstva su očite u sljedećem stihu: “Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti.” (1. Kor 15,22) Zbog grijeha jednog čovjeka (predstavnika ljudskog roda – glave čovječanstva) prokletsvo smrti, i sve ono što je prati, palo je na svakog od nas – na cijelo čovječanstvo.

Svaki grijeh ima dalekosežne posljedice i on može unesrećiti mnoge generacije.

Više je nego jasno da “kolektivna odgovornost” postoji iu Novom zavjetu, kako u području obitelji, tako i u području (lokalne) crkve. Međutim, razmišljajmo sada samo o obitelji.

Otac je po ljestvici Bogom danog autoriteta u obitelji iznad žene i djece (Ef 5,23; 1. Kor 11,3). Njegovi postupci (grijeh ili pobožnost) mogu prokuniti (unesrećiti) njegovu obitelj (Kol 3,21; Ef 6,4), ili da je blagoslove. U tom smislu prokletsvo grijeha, tj. posljedice grijeha, mogu zahvatiti i sljedeće generacije.

Dakle, ja neću odgovarati za grijeh koji čini ili je učinio moj otac, ali mogu osjetiti kaznu / posljedice tog grijeha i na svojoj koži. Da pojasnim, navest ću primjer: Mnoga djeca ni kriva ni dužna se rađaju sa nekim hendikepom ili bolešću, samo zato, jer je njihov otac (ili majka) uživao drogu, alkohol. Mnoga djeca bivaju “psihički razbijena”, jer su odrasla u domu, gdje je otac bio nemoralan, ovisnik ili ateist (bogohulnik) i sl. U ovakvim slučajevima jasno je da posljedice “grijeha otaca” mogu doseći i više generacija, pošto određeni obrasci u kojima su ova djeca odrastala bivaju usađena u njih, koje onda oni mogu prenijeti i na svoju djecu.

Potpuno oslobođenje od prokletstva imamo kroz vjeru u Kristovu žrtvu: “Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu”. (Galaćanima 3,13)

Hvala Bogu na danoj nam milosti do koje možemo doći kroz Gospodina Isusa Krista. Predanjem svojih života Njemu možemo napraviti raskid sa svime što je loše iz naše prošlosti, bilo da smo imali vrlo loša iskustva u djetinjstvu, bilo da su naši roditelji živjeli po “duhu ovoga svijeta”. Generacijsko prokletstvo nad nama može biti slomljeno i prekinuto, možemo imati novi početak, jer onaj koji je u Kristu, postaje “novo stvorenje” (2 Kor 5,17) i sudionik “Novog Zavjeta”, koji se temelji na milosti (Jer 31,29-34; Heb 8,4-13; Heb 12,18-24; Heb 13,20).

Ovo opet ne znači da će i posljedice grijeha očeva biti automatski uklonjene; ponekad da, a ponekad ne. Na primjer: Neku djecu koja su rođena s nekom bolešću možda će Bog iscijeliti, a neku možda ne. U većini slučajeva, po našem obraćenju Kristu, trebamo daljnje Božje “operacije” iscjeljenja ili oslobođenja na našoj duši od rana, ožiljaka i sveza koje je grijeh ostavio u nama. Ovo je gorka istina dalekosežnosti i razornosti ljudskog grijeha.

Reci što misliš